Zagreb 2028 - d20 Modern

Sešn 12 (DM apruvd verzija)

Oko podneva (15.11.) prijatelji su stigli do skele na Savi. Nakon što su ih ciganski skelari (uz malu naknadu) prebacili na južnu stranu rijeke, zaputili su se ravno do sela u podnožju Planine smeća. Javili su se ciganskom kralju Đorđetu i upitali za Marwu, Ahmetovu majku. Đorđe joj je dopustio da se smjesti u malom šatoru na rubu sela. Ahmet je odmah otrčao da ju pronađe. Susret majke i sina bio je ganutljiv. Palo je mnogo suza radosnica. Marwa nije mogla prestati zahvaljivati prijateljima što su joj spasili sina. Budući da im je svima dječak prirastao srcu, majci su dali malu novčanu pomoć kako bi im pomogli da započnu novi život kod gostoljubivih Cigana.

Rastali su se s Marwom i Ahmetom i prošetali do Hamdijinog šatora. Stari tragač bio je kod kuće te ih je srdačno primio. Kod njega su popunili zalihe strjeljiva i kupili jednu očuvanu automatsku pušku koju im je ponudio na prodaju. Upitali su ga za novosti. Odgovorio im je kako primjećuje kako su aktivnosti s druge strane ograde na Monsantovim poljima soje i dalje pojačane. Mnogo kamiona dolazi autoputom iz Korporativnog distrikta do polja i vraća se natrag prema Distriktu. Kombiji s naoružanim stražarima često patroliraju uz unutarnju stranu ograde u blizini ciganskog sela. Prema njegovom mišljenju, bilo je očito da se nešto događa, ali nije znao što. Nakon razgovora s njim, prijatelji su mu rekli kako žele istražiti i pokušati otkriti što stoji iza tih aktivnosti. Odlučili su iste večeri otići do napuštenih zgrada uz ogradu te kroz sklonište koje su prethodno otkrili ući unutar ograde. Hamdija im je rekao kako smatra da je to jako opasno, ali im će pomoći najbolje što može.

Iste večeri (15.11.) prijatelji su predvođeni Hamdijom krenuli zapadno po obroncima planine smeća prema napuštenim zgradama. Hamdija ih je opet poveo na područje najmanje izloženo sigurnosnim kamerama postavljenim na ogradi te su oprezno, prateći prirodne zaklone, stigli do napuštenih stambenih zgrada. Njihov vodič rekao im je kako će se smjestiti u zaklon i čekati njihov povratak, cijele noći ako je potrebno. Zaželio im je sreću, a oni su ušli u zgradu sa skloništem. Upalili su džepne lampe, spustili se u podrum, a nakon toga mračnim stepenicama nekoliko katova do skloništa. Vrata su bila zatvorena, kako su ih i ostavili kad su tu bili prošli put. Ušli su unutra i došli do velike prostorije s ručicama za stvaranje struje. Otvorili su vrata na zidu i zavukli se u uski tunel. Provlačili su se neko vrijeme i došli do velike prostorije u kojoj su se borili s ogromnim smrdljivim čudovištem i pronašli bespomoćnog starijeg Kineza Ching Shenga. Prostorija je smrdila po truleži zbog nekoliko ljudskih trupala u različitim stupnjevima raspadanja. Truplo čudovišta bilo je neprepoznatljiva smjesa mesa i toksičnih sluzi koje su se razlijevale po podu. Zaobišli su ga u širokom luku i došli do metalnih ljestvi u kutu prostorije. Zdravko se uzverao prvi, podigao teški metalni poklopac i izišao na hladni noćni zrak. Nalazio se na travnatom terenu između dvije stambene zgrade koje su se nalazile unutar ograde. Tisa i Marko su mu se pridružili te su se prijatelji raštrkali da istraže okoliš. Ušli su u napuštenu zgradu sjeverno od njih. Činilo se kao da je sustavno ispražnjena od svih predmeta, uključujući prozore i vrata. Kad su došli do prozora na sjevernoj strani, zapazili su zgradu oko 300 metara sjeverozapadno. Bila je visoka tri kata, ispred nje je bila stražarska kućica i kombi. Prozori su na njoj bili veliki i okovani metalnim šipkama. Na vrhu je bilo nekoliko reflektora koji su osvjetljavali okolicu. S obzirom na to da im je bilo jasno kako se tamo nešto događa, odlučili su se približiti i istražiti.

Iskočili su kroz prizemni prostor i našli se na prostranoj livadi punoj grmlja i niskog drveća. Ograda im je bila s desne, istočne strane. U mraku nisu mogli razabrati sigurnosne kamere za koje su znali da su postavljene na ogradu, ali su bili poprilično sigurni da su okrenute na vanjsku stranu. Zdravko je poveo put. Noćno nebo bilo je vedro i bilo je mjesečine. Zbog toga ih je vodio oprezno, od zaklona do zaklona, kako ih ne bi primjetili stražari ili kamere na osvijetljenoj zgradi. Kretali su se sporo, ali su se bez problema uspjeli zaobići zgradu i naći se stotinjak metara sjeverno od nje u mračnom zaklonu. Sa sjeverne strane zgrade nije bilo reflektora. Malena i okretna Tisa inzistirala je da se sama došulja do zgrade jer je smatrala da su nju najteže može otkriti. Marko i Zdravko složili su se s njenim argumentima i pustili ju prvu, no nevoljko jer su se bojali za sigurnost svoje drage prijateljice. Kako je i rekla, Tisa se odšuljala iza većeg grma i u kratkim, ali gotovo nečujnim, šprintevima došla do ruba zgrade. Došuljala se do niskog prozora preko kojeg su bile postavljene metalne šipke. Zavirila je unutra i zapazila malu prostoriju s metalnim krevetima na kat na kojima su ležali odrpani ljudi. Nekoliko ih je glasno kašljalo, a drugi su tiho razgovarali. Jedino svjetlo pružala je mala električna žarulja na stropu. Promatrala je nekoliko minuta, a zatim je primjetila kako su u sobu ušla dva naoružana uniformirana čovjeka. Ostavili su u sobi pladanj s nekakvom hranom, u prolazu je jedan od njih udario čovjeka koji mu se našao na putu, a zatim su izišli van uz glasan zveket metalnih vrata koja Tisa nije vidjela s mjesta na kojem se nalazila. Vidjela je kako ljudi uzimaju komade hrane s pladnja i halapljivo ih jedu. Uskoro su bili gotovi jer je hrane bilo premalo. Kad su se smirili, usredotočila se na dvojicu mlađih ljudi koji su sjedili na krevetu najbližem prozoru i tiho razgovarali. Činilo joj se da razgovaraju na kineskom. Tiho ih je dozvala. Skočili su s kreveta kao oprženi, malo ustuknuli, a zatim se približili prozoru. Tisa se stisnula uz zid te ju nisu mogli vidjeti. Predstavila im se i upitali tko su. Čula je da nešto raspravljaju među sobom, a onda je jedan odgovorio da su Monsantovi radnici. Pitala je trebaju li pomoć. Ponovno su nešto raspravili, a onda joj rekli da im pomogne skinuti šipke s prozora ako im želi pomoći. Rekla im je da pričekaju, a onda se odšuljala natrag do Marka i Zdravka.

Momci su čekali već gotovo pola sata i postajali su sve zabrinutiji za svoju prijateljicu. Zdravko je htio krenuti za njom da vidi je li joj se što dogodilo, no baš u tom trenutku Tisa je izronila iz grma na dva metra od njih. Silno im je laknulo. Ispričala im je što je vidjela u prizemnoj prostoriji. Složili su se da će pokušati pomoći radnicima. Povela ih je prema zgradi. Iako mnogo krupniji od nje, i momci su bili poprilično spretni te su uspjeli neopazice doći do prozora. Tisa je dozvala dvojicu radnika. Rekla im je da je dovela prijatelje koji će pomoći. Zdravko je izvadio velika kliješta i pilu. Radnik je otvorio prozor i uzeo pilu. Započeo je piliti šipku, a Zdravko je pronašao maticu na ležištu šipke i započeo ju odvrtati. I ostali radnici su se uskomešali i došli do prozora, barem oni koji su mogli stajati. Nakon nekoliko mukotrpnih i sporih minuta, uspjeli su skinuti dvije šipke što je bilo dovoljno za provlačenje kroz otvoreni prozor. Ljudi su počeli izlaziti, a prijatelji su im pomagali. Rekli su im da se stisnu uza zid. Bilo ih je desetak. Mlađi radnik s kojim je Tisa razgovarala zvao se Jackie Chan. Rekao im je kako u susjednoj prostoriji ima još radnika, nakon čega su prijatelji prišli drugom prozoru i oslobodili ljude na isti način. Nakon još petnaestak minuta s prijateljima je u mraku uz zid zgrade stajalo dvadesetak Monsantovih radnika, sve odreda Kineza. Prijatelji su upitali Jackie-ja čime su se radnici bavili. Objasnio im je da je on dva mjeseca s ostalim radnicima radio u podrumu te zgrade u pogonu za oplemenjivanje soje. U gotovu soju tu se ubacivala nekakva smjesa. Čuvari koji ih nadgledaju uvijek su nosili zaštitne maske. Radnici koji su tu radili više mjeseci, počeli bi teško kašljati i imati strašne bolove u trbuhu, a na kraju bi umrli.

Prijatelji su odmah odlučili sve što mogu kako bi zaustavili tu prljavu rabotu. Jackie im je rekao kako u pogonu postoji i veliki spremnik nafte kojim se pokreće agregat za struju. Objasnio im je kako na stražnjem zidu postoji mali otvor u kojem je pokretna traka. Kamioni dovoze soju u vrećama, a radnici ih ubacuju kroz otvor na traku koja ih spušta do pogona u podrumu. Prijatelji su podijelili radnike u manje skupine. Većina ih je mogla hodati, no neke je trebalo nositi. Tisa je povela prvu skupinu prema ogradi. Kretali su se najbrže što su mogli hvatajući zaklone iza grmlja i niskog drveća. Kad su stigli u blizinu ograde, uputila ih je prema prvoj napuštenoj zgradi prema jugu. Rekla im je da prođu kroz nju na drugu stranu te pronađu poklopac otvora izlaza iz skloništa koji se nalazio na travnjaku ispred zgrade. Radnici su krenuli prema zgradi prateći prirodne zaklone. Tisa se zatim vratila do pogona te na isti način povela i ostale skupine radnika. Sve skupine uspjele su neopaženo preći čistinu i doći do zgrade iza koje je bilo sklonište. Nakon kojih pola sata prijatelji su sami stajali u mraku stisnuti uza zid na sjevernoj strani zgrade. Došuljali su se do otvora koji se nalazio na zidu po prilici na sredini zgrade. Razmaknuli su plastični pokrov, posvijetlili unutra i vidjeli metalnu pokretnu traku koja je ukoso išla prema dolje. S obzirom na to da je otvor bio dosta malen, Tisa je predložila da krene sama. Momci su počeli negodovati bojeći se za njenu sigurnost, no nakon kraćeg nagovaranja shvatili su da je to bolje nego da netko od njih zaglavi u uskom otvoru. Spustili su uže i Tisa je polako krenula dolje. Uzela je baterijsku svjetiljku i upaljač. Spretno se spustila desetak metara i našla se u prostoriji na metar udaljenosti od velikog stroja u koji je ulazila traka. U sobi nije bilo svjetla, a strojevi i oprema bili su isključeni. Spustila se na tlo, upalila svjetiljku i proučila prostoriju. U njoj je bilo mnogo bačvi s oznakama da se u njima nalazi soja. Na jednom zidu bila su velika dvostruka, a na drugom manja metalna vrata. Otvorila je manja vrata i ušla u prostoriju s električnim agregatom. Sa strane je bio veliki spremnik. Tisa se uzverala na spremnik i otvorila poklopac. Zapuhnuo ju je smrad nafte. Pronašla je ventil i odvrnula ga. Nafta je počela istjecati na pod. Pronašla je kantu, napunila ju naftom. Uzela je kantu i izlijevala naftu po liniji od spremnika do pokretne trake u glavnoj prostoriji pogona. Popela se na traku, primila uže i upalila naftu razlivenu na tlu upaljačem. Odmah je buknuo plamen koji je krenuo prema otvorenim vratima prostorije sa spremnikom. Hitro se počela verati uz pokretnu traku koristeći uže. Gore su ju čekali zabrinuti prijatelji. Izišla je iz otvora i rekla im da bježe. Svo troje potrčali su uza zid prema ogradi. Desetak sekundi kasnije iza leđa začuli su snažnu eksploziju. Bacili su se u zaklon iza ovećeg grma.

Iz otvora na zidu pedesetak metara iza njih sukljao je plamen i gusti dim. Krenuli su prema ogradi trčeći od grma do grma. Kad su se malo udaljili, vidjeli su da su reflektori na vrhu zgrade počeli osvjetljavati čistinu u smjeru ograde. Iz glavnog ulaza u pogon istrčavali su naoružani stražari, neki u oklopima, a drugi tek napola obučeni. Neki su ulazili u kombi, a drugi su se raštrkali oko zgrade. Dalje na zapadu gdje su se nalazili centralni objekti vidjeli su još dva vozila koja su se brzo približavala. Oprezno su krenuli čistinom prema napuštenoj zgradi. No na njihovu nesreću, baš prema njima krenuo je kombi sa stražarima iz pogona. Sakrili su se i čekali. Kombi je stao pedesetak metara od njih. Iz njega je izišlo osam stražara. Počeli su sustavno pretraživati teren oko kombija krećući se u sve širim krugovima. Prijatelji su se ukopali na mjestu svjesni da će ih otkriti ako se počnu kretati. Međutim, dva stražara došli su preblizu. Znajući da je faktor iznenađenja na njihovoj strani, Zdravko i Tisa otvorili su vatru i pokosili tu dvojicu. Ostali stražari posakrivali su se u zaklone. Prijatelji su imali veliku prednost jer su ih vidjeli zbog svjetala na kombiju i svjetiljki na njihovim puškama. Stražari su se počeli oprezno kretati u njihovom smjeru. Tisa je opet zapucala i pogodila jednog. Plamen iz puške otkrio je njen položaj te su neki stražari otvorili vatru u njihovom smjeru. Marko i Zdravko krenuli su prema najbližim stražarima tiho se šuljajući. Momci su iskoristili prednosti mraka i terena, te se dvojici približili sa strane koju nisu osvijetlili. U mraku se začulo fijukanje oštrice sjekire i debelog lanca te bolni jauci. Dvojica stražara pali su kao pokošeni, no ostala četvorica počeli su pucati u Marka i Zdravka. Dečki su se bacili u zaklone. Obojicu je okrznulo nekoliko metaka no to ih nije pokolebalo. Tisa im je nastavila pružati potporu preciznim hitcima iz svoje puške. Okretni kao pantere iskočili su iz zaklona i potrčali prema najbližem stražaru. Nesretnik nije imao nikakve šanse. Ponovo su se bacili u zaklon. Kad je Tisa opet zapucala prema preostaloj trojici stražara, dečki su ponovili akciju od maloprije i zatukli još jednoga. Zadnja dvojica počela su se povlačiti prema kombiju, no nisu uspjeli doći ni blizu. Pali su pokošeni Tisinim pogotcima. Kombi se pokrenuo. Zdravko je stavio sjekiru na leđa, zatrčao se, skočio i uhvatio za stražnja vrata. Šakom je razbio prozor i uskočio unutra. Vozač je izvukao pištolj i zapucao. Zdravko se izmaknuo, uhvatio ga za ruku, isukao nož i prerezao mu vrat. Krv je zašikljala na sve strane. Vozač je zahroptao i umro, a glava mu je pala na volan. Kombi se zaustavio.

Tisa i Marko vidjeli su da Zdravku ne treba njihova pomoć i nastavili trčati prema napuštenoj zgradi na jugu. Zdravko je, potaknut željom da zaštiti svoju dragu, ali ranjivu prijateljicu, započeo skidati zaštitni prsluk s preminulog vozača kako bi isti mogla koristiti Tisa. Taman kada je dovršavao skidanje prsluka, brecnuo se primjetivši svjetla koja su osvijetlila kombi. Ista su pripadala drugom kombiju koji se brzo približavao iz smjera zgrade u kojoj je bio pogon za oplemenjivanje soje. Iskočio je iz kombija i potrčao prema jugu. Kombi ga je pratio. Tisa i Marko došli su do napuštene zgrade, uskočili unutra kroz prozorska okna u prizemlju i sakrili se u mraku. Zdravko je gubio utrku s kombijem dvadesetak metara od zgrade. Skočio je u stranu kako ga kombi ne bi pregazio, a ovaj je naglo zaokrenuo i stao. Vrata su se otvorila, iskočilo je pet naoružanih stražara. Zapucali su prema Zdravku koji je ležao na podu. Pogodila su ga dva metka i zamračilo mu se pred očima. Vidjevši što se dogodilo, Tisa je iskočila iz zaklona, postavila se na prozor i zapucala prema gadovima koji su joj upucali najdražeg prijatelja. Stražari su se raštrkali. Trojica su potrčala prema zgradi, a dvojica se nastavila približavati Zdravku uperenih pušaka. No nisu računali na to da je ranjena zvijer najopasnija – Zdravko je iznenada skočio na noge, pojurio prema najbližemu i sasjekao ga sjekirom prije nego što je uspio zapucati. Zatim je potrčao prema zgradi praćen pucnjevima. Pogodio ga je još jedan metak, no izdržao je, nastavio trčati te kroz prozorsko okno uskočio u prizemnu prostoriju. Dvojica stražara krenula su se penjati za njim dok su se druga dvojica priljubila uz zgradu uz prozor iza kojeg je bila Tisa. Zdravko se povukao u hodnik gdje ga je čekao Marko. Dvojica stražara koja su ga pratila također su iz prostorije ušla u mračni hodnik. Bili su oprezni no nedovoljno – Marko ih je vrebao iz mraka, snažno zamahnuo i razvalio lubanju bližemu od njih svojim teškim lancem. Drugi je zapucao. Pucnjevi su nakratko osvijetlili tamu tako da je posljednje što je vidio bio debeli lanac koji je iz mraka doletio u njegovu glavu. U susjednoj prostoriji Tisa je i dalje pucala na preostalu dvojicu stražara. Bili su pritisnuti uza zid nastojeći da njena puška koja je bila isturena kroz prozor ne zapuca baš u njih. U jednom trenutku začuli su neko kretanje iza njih. Bio je to Marko koji je potiho iskočio kroz prozor kroz koji je ušao Zdravko, dotrčao do prvog i odvalio ga udarcem lancem. Posljednji stražar potrčao je prema kombiju koji se već počeo kretati. Tisa ga je oborila pogotkom u leđa. Zdravko je iskočio iz prozora pokraj Tise i potrčao prema kombiju koji se već pokrenuo, no usporavala ga je meka zemlja i raslinje koje je zapinjalo za kotače. Ovaj je put dotrčao do prednjih vrata, otrgnuo ih, pograbio vozača i bacio ga na pod. Prije nego što je nesretnik shvatio što se događa, snažan udarac sjekirom raskolio mu je lubanju …

Kombi je stajao upaljenih svjetala. Prijatelji su se osvrnuli i vidjeli da se ispred zgrade pogona nalazi još nekoliko vozila od kojih je jedno bilo vatrogasno i mnoštvo ljudi. Činilo se da su zaokupljeni gašenjem požara. Nitko ih nije slijedio. Svjesni da vrijeme nije na njihovoj strani, s stražara su brzo pokupili samo puške i municiju te opet uskočili u zgradu. Tisa i Marko podupirali su izranjavanog Zdravka i preko livade došli do otvora skloništa na suprotnoj strani zgrade. Tu ih je čekao zabrinuti Jackie Chan koji im je rekao da su ostali radnici već sišli dolje. Otvorio je poklopac i prijatelji su se polako spustili metalnim stepenicama osobito pazeći na Zdravka. Radnici su ih čekali u tami. Bili su silno prestrašeni osjećajući smrad trupala nekoliko nesretnih ljudi i debelog čudovišta, no znali su da nemaju izbora ako žele preživjeti. Kad su vidjeli prijatelje koji su imali svjetiljke, silno im je laknulo. Tisa im je rekla da se ne boje već da pođu s njima na drugu stranu. Marko je poveo skupinu kroz tunel. Zdravi su bolesne i nemoćne morali vući po tlu, no kad su stigli na prostoriju na drugoj strani ipak je bilo lakše. Prijatelji su ih poveli kroz sklonište pazeći da zatvore sva vrata za sobom. Popeli su se stepenicama do podruma zgrade, a zatim do prizemlja. Izišli su napolje. U daljini, s druge strane ograde vidjeli su nekoliko kombija koji su kružili pretražujući zemljište. Vatrogasci su razvukli šmrkove s vozila i gasili požar u sabotiranom pogonu. Okruživao ih je mrak i činilo se da ih nitko nije primjetio. Zadovoljni što su uspjeli u svom naumu, prijatelji su krenuli prema planini smeća koja se nazirala u tami vodeći sa sobom nesretne ljude koje su spasili od polagane, ali sigurne smrti.

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.