Zagreb 2028 - d20 Modern

Sešn 16 - ZAVRŠETAK (DM apruvd verzija)

(23.11.) Prijatelji su se nalazili u uskom, vlažnom prirodnom prolazu u stijeni na sljemenskoj gori. Pogledali su na kompas. Prolaz je išao na sjever. Krenuli su oprezno, pazeći da ne zapnu na sigu ili se poskliznu. Put je bio uzak i zavojit. Povremeno su morali ići četveronoške. Uspinjali su se i spuštali, nailazili na brojne odvojke. Pratili su kompas u smjeru sjevera i znali su da im treba oko dva sata vremena do nekog od izlaza koji su se nalazili u blizini vodocrpilišta. Nakon oko sat vremena nabasali su na manju prirodnu pećinu. Bila je visoka oko pet metara i široka desetak. U sredini je bila ogromna stijena koju su morali zaobići kako bi nastavili dalje. Zdravko je išao prvi. Kad je došao do stijene, iza leđa mu se pojavila krupna sjenka. Tisa je jedva uspjela posvijetliti, a velika čovjekolika spodoba zamahnula je rukama i udarila Zdravka po glavi. Zateturao je, no održao se na nogama. Marko je već trčao naprijed vitlajući svojim lancem. Iz sjenke na nasuprotnom zidu pojavila se još jedna krupna spodoba i obrušila na Zdravka. Ovaj put se uspio izmaknuti udarcu i pograbiti svoju sjekiru. Uzvratio je i zasjekao drugog napadača u nogu. Dlakavo čovjekoliko stvorenje glasno je jauknulo i uzvratilo udarac. Pogodilo je Zdravka pod rebra skoro mu slomivši jedno. Marko se u međuvremenu približio dovoljno da oplete prvoga lancem u glavu. Stvorenje je zateturalo i bijesno nasrnulo na Marka koji se izmaknuo i udario ga nogom u butine. Posrnuli napadač nastavio je bjesomučno napadati. Marko se izmicao i čekao svoju priliku. Stvorenje je na trenutak zastalo, a Marko je plasirao još jedan precizan udarac lancem koji mu je slomio vrat. Srušilo se na pod. Zdravko se u međuvremenu mučio s drugim stvorenjem koje ga je zamasima svojih dugih ruku držalo prikovanog uza zid. Primio je još dva udarca i nije bio baš stabilan na nogama. Međutim, još je držao svoju sjekiru i čekao svoju priliku. U jednom je trenutku stvorenje izgubilo ravnotežu nakon što se Zdravko izmaknuo udarcu. Zdravko je munjevito uzvratio i zasjekao stvorenje odozdo prema gore rasporivši mu utrobu. Stvorenje je bolno kriknulo, srušilo se na tlo i izdahnulo. Prijatelji su pretražili špilju i pronašli jazbinu od trava i komada tkanine te nešto komada trulog mesa. Odgurnuli su trupla stvorenja u kut špilje i krenuli prolazom dalje prema sjeveru.

Nakon još sat vremena prijatelji su pronašli usku rupu na zidu prolaza. Provukli su se kroz nju i našli se u gustom grmlju. Kad su se izvukli, vidjeli su da se nalaze u šumi, ali da su mnogo više. Na granama drveća i tlu bio je tanak sloj snijega. Začuli su zvukove vozila dalje prema sjeveru. Oprezno su krenuli prema u smjeru zvukova držeći se zaklona drveća i žbunja. Nakon nekoliko minuta, primjetili su čistinu na kojoj je bila visoka žičana ograda. Iza nje nazirao se zidani objekt. Zdravko se popeo na drvo kako bi bolje osmotrio. Vidio je čistinu veličine nogometnog igrališta s nekoliko niskih objekata opasanih ogradom. U krugu je bilo nekoliko kombija i kamiona. Cesta, odnosno utabani šumski put, vodila je prema jugoistoku. Među zgradama se kretalo nekoliko naoružanih ljudi, a vidio je i nekoliko ljudi obučenih u radnu odjeću. Spustio se dolje i rekao prijateljima što je vidio. Bio je dan te im je bilo jasno da bi daljnje približavanje bilo jako rizično. Odlučili su se vratiti u podzemlje i potražiti put koji bi ih doveo još bliže. Zaputili su se natrag prema rupi koja je vodila u špiljski kompleks. Kad su stigli gotovo do rupe, začuli su i vidjeli letjelicu koja je došla s juga u niskom letu i brzo se spuštala. Požurili su do rupe i četveronoške se zavukli u stijenu. Pomoću kompasa pronašli su uski špiljski prolaz koji je vodio dalje na sjever. Hodali su prolazom u koloni oko petnaest minuta. Činilo im se da ne vodi nigdje. Iznenada je Zdravko začuo nekakav glasan šum. Osvrnuo se i posvjetlio te pronašao bočni prolaz. Zavukao se unutra i nakon nekoliko metara došao do širokog metalne ploče koji se nalazio na stijeni ispred njega koja mu je priječila daljnji put. Osluhnuo je i zaključio da šum dolazi iza te metalne ploče. Marko se uspio progurati do njega. Imali su sa sobom odvijač koji su nekad davno negdje pronašli te su kombinacijom poluge i sirove snage uspjeli odvojiti ploču. Kad su pogledali unutra učinilo im se da gledaju u unutrašnjost pravokutne cijevi dimenzija otprilike metar puta metar. Osjetili su snažno strujanje zraka s desne strane. Odlučili su istražiti.

Zdravko je prvi uskočio u cijev, a pratili su ga Marko i Tisa. Četveronoški su krenuli u lijevo i puzali desetak metara. Tu je cijev oštro skretala udesno i vidjelo se svjetlo. Dolazilo je iz rešetke na dnu cijevi. Zdravko se oprezno približio i pogledao. Oko tri metra ispod bio je metalni pod prostorije. Zaključio je da se nalazi iznad njenog ruba, a u središtu je bio upravljačka konzola sa zaslonima i ručicama. Provukao je ruku kroz rešetku i odvijačem počeo odvrtati šarafe kojima je rešetka bila pričvršćena za cijev. Kad je odvrnuo dva šarafa, iz prostorije je začuo zvuk koji je nalikovao na otvaranje vrata. Brzo je uvukao ruku unutra i nastavio promatrati iz tame. Vidio je čovjeka u radnom odijelu kako dolazi do upravljačke konzole, pritišće nekakve tipke i ručicu. Začuo se metalan zvuk kretanja nekakvog uređaja kojeg nije mogao vidjeti. Operacija je trajala nekoliko minuta, a tada se uređaj utišao. Čovjek je pritisnuo još jednu tipku i otišao te je Zdravko opet čuo zvuk otvaranja vrata. Prijatelji su pričekali još nekoliko minuta. Nije bilo nikakvih zvukova pa je Zdravko odvrnuo šarafe do kraja, pridržao rešetku i ubacio ju u cijev. Prijatelji su se spustili unutra. Prostorija je bila dugačka oko deset, a široka pet metara. Pod je bio zidan, međutim zidovi i strop izgledali su kao da je prostorija izdubljena u stijeni. U kutevima prostorije bila su četiri potporna betonska stupa koja su držala četiri potporne grede koje su sprječavale urušavanje stropa. S lijeve strane bile su metalne stepenice koje su vodile na tri metra visok balkon na zidu. Na njemu su bila široka metalna vrata. Uz stepenice je bilo i priručno dizalo koje je trenutno bilo spušteno. Na dizalu su bila tri duguljasta metalna spremnika, visoka oko dva, a široka pola metra. U središtu prostorije iznad upravljačke ploče bio je veliki metalni uređaj nalik na lijevak. Na njegovom vrhu bio je jedan uspravljen metalni spremnik koji je tamo postavljen pomoću robotske ruke koja je visila sa stropa. Prijatelji su prišli do upravljačke konzole i uključili zaslon. Pokazivao je presjek metalnog spremnika i količinu preostalog sadržaja koja je bila manja od jedne desetine. Pretpostavili su kako će netko doći kada se spremnik isprazni. Sakrili su se ispod stepenica. Spremnik se praznio polako. Nakon oko sat vremena, na zaslonu se pokazalo upozorenje da je spremnik prazan. Pritajili su se i vrebali. Nakon desetak minuta čuli su otvaranje vrata iznad. Marko i Zdravko bili su spremni. Na metalnim stepenicama iznad njihovih glava pojavile su se čizme radnika koji se spuštao u prostoriju. Zdravko ga je uhvatio za nogu i nesretnik se stropoštao niz stepenice na pod. Marko je već bio na njemu, obuhvatio ga jednom rukom, a drugom mu čvrsto stisnuo usta. Pokušao se oduprijeti, ali bezuspješno. Zdravko mu je uhvatio noge i ruke te ih čvrsto zavezao užetom.

Prijatelji su posjeli zarobljenog radnika uza zid i jasno mu dali do znanja da bude tiho osim kad odgovara na njihova pitanja. U početku se opirao, no kad mu je Zdravko prislonio sjekiru uz vrat iznenada je odlučio surađivati. Pitali su ga tko je i što radi ovdje. Predstavio se kao djelatnik Monsanta koji radi na vodocrpilištu već četiri mjeseca, od kada je i pušteno u pogon. Kada su ga pitali što se tu točno događa, odgovorio im je da se podzemna voda „obogaćuje“ živom iz metalnih spremnika koje su vidjeli u prostoriji. Kada su ga upitali tko stoji iza cijelog projekta, odgovorio im je da je radove nadgledao gospodin Helmuth Friede. Ime je prijateljima bilo jako poznato – bio je to jedan od viših Monsantovih managera koji je ujedno bio i upravitelj polja soje južno od Save. Od radnika su doznali da je gospodin Friede upravo tada bio u nadzoru. U glavi im se odmah rodila ideja – upitali su radnika može li cijenjenog gospodina managera dozvati u prostoriju. Odgovorio im je da se s upravljačke konzole može jedino javiti u operativni centar postrojenja svome šefu te da ovaj sigurno nije tamo. Zatim su ga upitali što se nalazi iznad. Radnik im je rekao da su sada u podrumu, a iznad je prizemlje zgrade u kojem je prostorija s jednim stražarem koji, koliko je njemu poznato, ima vezu sa sigurnosnom službom u susjednoj zgradi, a u kojoj se nalazio i gospodin Friede. Zdravko je zahvalio radniku na velikodušno podijeljenim informacijama udarcem tupim dijelom sjekire u glavu, a koji ga je trenutno teleportirao u carstvo snova.

Prijatelji su odabrali dva cilja – uništiti postrojenje kao glavni te zarobiti managera Friede-a ako uspiju. Postavili su tri štapina dinamita koja su imali na tri potporna stupa. Detonatore su podesili na pet minuta, no nisu ih aktivirali. Nakon toga su se popeli stepenicama i otvorili široka metalna vrata. Iza je bilo dizalo. Ušli su unutra i stisnuli tipku „PRIZEMLJE“. Dizalo ih je dovelo u manju prostoriju s jednim običnim vratima na nasuprotnom zidu. Zdravko je poslušao na vrata. Učinilo mu se da čuje zvukove s nekakve naprave. Tiho je otvorio vrata nekoliko centimetara i provirio. S desne strane, oko dva metra dalje, bila su otvorena vrata iz kojih su se čuli zvukovi nogometne utakmice. Nakon toga čuo je psovke i glasno komentiranje. Činilo se da je tamo prostorija u kojoj jedan čovjek gleda televiziju. Oprezno je otvorio vrata. Iza njih bio je desetak metara dugačak hodnik na kraju kojeg su bila još jedna vrata. Prijatelji su se oprezno došuljali do desnih otvorenih vrata. Zdravko je povirio. Čovjek je sjedio u fotelji za stolom okrenut leđima. Na zidu ispred njega bio je veliki televizor. Na stolu je bio telefon, a uz nogu je bila naslonjena automatska puška. Tiho i nečujno Marko i Zdravko prišuljali su se tri koraka, ravno iza leđa stražaru. Imali su sreće što je bio zadubljen u utakmicu. Pio je piće iz limenke i žustro navijao. Iznenada se našao glave stisnute na stol, a ruku ukliještenih iza leđa. Divljački se borio da se oslobodi no Marko i Zdravko su ga držali čeličnim stiskom. Kad mu je Tisa pod nos turila cijev svoje vjerne lovačke puške, predomislio se te postao smiren i ljubazan. Zapovjedili su mu da telefonom pozove gospodina Friedea i kaže mu kako ga hitno treba radnik u pogonu za obogaćivanje vode radi važnog tehničkog problema. Vidjevši da se prijatelji ne šale, podigao je slušalicu te tražio šefa da ga spoje s Friede-om. Kad ga je dobio rekao mu je točno kako su prijatelji tražili. Čuli su kako Friede odgovara da stiže. Zdravko je i ovom Monsantovom djelatniku zahvalio na suradnji udarcem sjekirom po glavi. Stražar se onesvijestio te su ga odvukli u prostoriju ispred dizala. Zatvorili su vrata za sobom i čekali.

Nekoliko minuta kasnije začuli su otvaranje vrata i korake u hodniku iza. Marko i Zdravko stali su pored vrata i čekali, napeti kao puške. Vrata su se otvorila, Friede je napravio samo jedan korak te primjetio zasjedu, ali kasno. Zdravkova sjekira letjela mu je prema glavi i udarila ga tupim dijelom. Čovjek se srušio, ali tada je u prostoriju uskočio stražar koji je hodao iza njega i otvorio nasumičnu vatru iz svoje automatske puške. Jedan je metak prostrijelio Zdravka, no nije se dao pokolebati i zasjekao ga je svom snagom po ruci. Čovjek je zaurlao od boli i nastavio pucati. Nije bio ni svjestan Markove prisutnosti (jer je vidio samo Zdravka i Tisu) dok nije osjetio lanac pod rebrima. Zakašljao je i zateturao, a tada mu je Tisa prikratila muke metkom u čelo. Prijatelji su znali da imaju malo vremena. Pograbili su ošamućenog Friede-a i odvukli ga u dizalo. Spustili su se u podrum i sišli niz stepenice. Radnik je još bio u nesvijesti, zavezan. Tisa je brzo optrčala prostoriju i aktivirala sve detonatore. Počelo je otkucavanje kratkih pet minuta … Friede se u jednom trenutku otrgnuo i počeo trčati po stepenicama no Markov lanac ga je sapleo i završio je licem na tlu. Zdravko je najbrže što je mogao dovukao jedan prazan metalni spremnik, prislonio ga uza zid i preko njega se popeo u ventilacijsku cijev kojom su došli. Marko je potjerao Friede-a i on se nevoljko popeo na spremnik, a Zdravko mu je pomogao da uskoči. Zatim se uzverala i Tisa. Zdravko je čučao u cijevi držeći Friede-a na oku, ali sve da je htio, nije imao kamo pobjeći. Zadnji se popeo Marko. Krenuli su prema tunelu kojim su došli, Zdravko naprijed, Friede u sredini, a Marko i Tisa iza njega. Izvukli su se iz cijevi u uski špiljski prolaz. Zdravko je žurio i vukao zarobljenika za sobom, a Marko ga je gurao da ne odugovlači. Prolomila se tutnjava eksplozije. Osjetilo se snažno podrhtavanje zemlje. Komadići kamenja odlomili su se sa stropa i padali im po glavama no nisu zastajali nego žurili dalje. Nakon pola sata stigli su do šireg dijela u kojem su mogli normalno hodati. Njihov zarobljenik prijetio je prijateljima i pogrđivao ih. Nakon toga im je počeo nuditi mito da ga oslobode. Uskoro je shvatio da je sve uzalud, zašutio je i bez riječi hodao.

Nakon dva sata probijanja tunelima, uz povremena zastranjivanja i traženja najboljeg puta, prijatelji su stigli do otvora kojim su izišli u šumu negdje nisko na sljemenskoj gori. Bila je već noć. U daljini su vidjeli sjajna, ali zlokobna svjetla letjelica i zgrada Korporativnog distrikta. S prijezirom su pogledali ta svjetla i sve što ona predstavljaju – korporativnu pohlepu, nepravdu, a i, kao što im je u proteklih mjesec dana postalo jasno, želju za uništenjem svih koji su po njima suvišni. Odvratili su pogled i krenuli prema mračnom zapadnom rubu Vanjskog Zagreba. Tamo su živjeli Oprženi – ljudi prezreni od svih ostalih, ali i ljudi koji su na svojoj koži osjetili što se sprema svima koji se ne uklapaju u vizije moćnika. Pošli su Oprženima dovodeći im adut koji je teško izbiti – jednog od najmoćnijih Monsantovih direktora. Što su točno postigli svojim djelima? Jesu li možda potakli neke promjene? Nisu još znali. Ali jedno je bilo sigurno – stvorili su NOVU NADU…

View
Sešn 15 (DM apruvd verzija)

Prijatelji su ujutro (20.11.), kao i većina drugih Zmajeva, otišli kod Wonga na doručak. Taman kada su završavali s jelom, u zalogajnicu je ušao velečasni Žarko. Pozdravili su ga te je sjeo uz njih. Rekao im je kako bi želio o nečemu porazgovarati s njima, ali na samo. Prihvatili su i pošli s njim do njegovog župnog dvora u Panonskoj četvrti. Dok su hodali tamo bio je šutljiv i zamišljen. Ušli su u župni dvor i sjeli u kuhinju. Nije bilo nikoga osim njih. Velečasni im je ispričao kako je proteklih tjedana mnogo razmišljao o svemu što se dogodilo kada su išli na groblje. Razgovarao je o tome i sa starim Jankom. Prije tri dana njih dvojica su se zaputili na sjever u napuštene podsljemenske četvrti. Predvečer su pronašli jednu visoku urbanu vilu. Popeli su se na krov odakle su imali dobar pogled prema obroncima sljemenske gore. Imali su staru planinarsku kartu i dvogled. Kad je pala noć primjetili su dvije velike letjelice koja su iz smjera Korporativnog distrikta letjela prema gori. Pratili su ih dvogledom i otkrili da slijeću u šumu blizu vrha. Među drvećem su se nazirala svjetla i obrisi građevina. Letjelice su tijekom noći nekoliko puta letjele prema Distriktu i nazad na goru. Žarko i Janko na planinarskoj karti su okvirno locirali mjesto gdje se nalaze građevine. Ujutro su se vratili natrag u Panonsku četvrt bez neugodnih susreta.

Nakon što su saslušali velečasnog, prijatelji su s njim porazgovarali o idućim potezima. Složili su se kako netko (Monsanto?) iz Korporativnog distrikta ima interes zadržati svoje aktivnosti tajnima, a to je bilo vrlo sumnjivo. Zaključili su da moraju istražiti što se tamo događa kako bi ustanovili predstavlja li to prijetnju siromašnim stanovnicima Vanjskog Zagreba. Velečasni ih je podržao u naumu i rekao kako će im dati kartu i objasniti kamo moraju krenuti da dođu do zgrada koje su on i Janko locirali. Prijatelji su mu rekli kako idu u nabavku te će se vratiti kasnije. Otišli su natrag do Istočne tržnice i zaputili se do Jing Jangove rezidencije. Budući da su sada bili Ognjeni zmajevi, otišli su do skladišta u dvorištu te od skladištara kupili potrepštine koje bi im mogle zatrebati u njihovoj ekspediciji – uže, dvogled i tri štapina dinamita s vremenski podesivim detonatorom. Nakon toga vratili su se do velečasnog Žarka. Pojeli su svježe pripremljeni gulaš, velečasni im je dao kartu i objasnio kuda trebaju krenuti. Zahvalili su mu i krenuli prema sjeveru.

Oko sat vremena hodali su brdovitim napuštenim ulicama dok nisu stigli do početka ceste koja je vodila na vrh Sljemena. Pogledali su kartu i krenuli šumskim putem prema sjeverozapadu. Putevi kojima su se nekad svakodnevno šetali izletnici i planinari sada su bili zarasli raslinjem koje im je usporavalo kretanje. Zrak je bio svjež i bilo je osjetno hladnije nego u gradu. Šuma je postajala gusta i mračilo se. Uspinjali su se polako i oprezno. Na jednom malom proširenju u šumi Zdravko je s lijeve strane puta zapazio neobično drvo. Bilo je jako visoko i debelo, gotovo potpuno bez lišća, a grane su mu bile iznimno dugačke. Činilo se kako odudara od ostalog bjelogoričnog drveća u okolici. Instinkt mu je šaputao kako nešto nije u redu. Isukao je sjekiru i primio ju objema rukama. Rekao je Marku i Tisi da stanu i oprezno produžio stazom dalje. Kad ga je staza dovela blizu neobičnom drvetu, dvije velike grane iznenada su se pokrenule i zamahnule prema Zdravku. Od jedne se izmaknuo, no druga ga je udarila pod rebra i izbila mu zrak. Marko je odmah isukao lanac, a Tisa svoju pušku. Opalila je metak kojim je samo okrznula oživjelo drvo. Zdravko je primjetio kako na kori pri vrhu drveta postoji mjesto nalik na iskeženo lice. Udaljio se, no drvo se pomaknulo s mjesta. Dva debela korijena iščupala su se iz tla i drvo je počelo sporo hodati prema Zdravku. Zamahnuo je sjekirom i rasjekao jednu granu, ali ga je drvo velikom silinom odalamilo drugom granom. Bio je ošamućen i jedva se držao na nogama. Tisa je još jednom opalila, ali metak nije nanio nikakvu štetu. Marko se postavio ispred prijateljice i vitlao lancem. Zdravko i drvo bili su desetak metara ispred njih. Tada je iz zemlje iskočio još jedan korijen i obuhvatio Zdravka oko gležnja. Idući trenutak visio je naglavačke nekoliko metara iznad zemlje. Čudovišno drvo je zamahnulo bespomoćnim Zdravkom kao što bi dijete podiglo plišanu igračku, tresnulo njime u tlo i pustilo ga. Marko i Tisa bespomoćno su gledali svog prijatelja kako nepomično leži. Izbezumljena Tisa htjela je potrčati da ga spasi, no Marko koji se uspio pribrati od šoka ju je uhvatio za ruku i povukao sa strane u grmlje. Drvo se počelo kretati prema njima. Potrčali su kroz grmlje uzbrdo. Iznenada su začuli dozivanje i zapazili siluetu iza drveta desetak metara dalje. Stariji čovjek obučen u zelenu jaknu i hlače sa šubarom na glavi i puškom u ruci pozvao ih je da ga slijede. Oko nogu mu se motala ružna džukela. Marko i Tisa u trenutku su odlučili poslušati ga jer nisu vidjeli drugog izlaza. Potrčali su za njim kroz grmlje i nakon pedesetak metara stigli do male čistine ispred usamljene litice koja je nadvisivala drveće. Čovjek je dotrčao do otvora u stijeni, pas je utrčao unutra, a on se okrenuo i rekao im da ga slijede. Iza sebe su čuli prštanje grmlja i pucketanje stabala koje je čudovišno drvo rušilo dok ih je slijedilo. Tisa je uletjela u otvor za čovjekom, a zatim je ušao i Marko. Bila je to mala prirodna pećina duboka samo nekoliko metara. Čovjek i pas priljubili su se uza nasuprotni zid. Rekao je Tisi i Marku da se stisnu uz njega te da im preostaje samo da čekaju i nadaju se kako će demonsko drvo odustati od potjere. Poslušali su ga, no Marku se nije svidjela ideja bespomoćnog čekanja. Odložio je lanac, izvukao dvocijevku i stavio u nju dvije patrone. Gledajući van kroz otvor kroz koji su ušli vidjeli su kako se obližnje drvo savija te na čistinu ispred litice izlazi čudovišno drvo. Bjesomučno je mahalo svojim granama, a iskeženo lice na kori imalo je zlobni smiješak. Krenulo je ravno do stijene i gurnulo dvije grane kroz otvor. Oštri vrhovi letjeli su zrakom manje od metar od njihovih lica. Tisa, čovjek i pas stiskali su se uza stijenu, ali Marko je hrabro iskoračio, podigao pušku i ispalio obje patrone u deblo čudovišnog drveta. Ustuknulo je i ispustilo dubok urlik. Ohrabren, Marko preklopi pušku i ubaci još dvije patrone. Drvo je nastavilo gurati svoje grane u otvor, a Marko je ispalio još dvije patrone kojima je odvalio dobar dio debla koje je predstavljalo trup čudovišta. Začuo se hropac. Grane kojima ih je pokušavalo dohvatiti malaksalo su se srušile na pod. Čudovište se zanjihalo, a zatim uz veliku buku srušilo na tlo. Nastao je tajac. Marko je prvi oprezno krenuo van. Gotovo cijela čistina bila je popunjena deblom i granama drveta koje ih je maloprije pokušavalo ubiti. Značajan komad debla bio je otrgnut sačmom. Nije bilo traga iskeženom licu i kora se činila ista kao kod bilo kojeg drugog drveta. Luda od brige Tisa je potrčala niz brijeg do šumskog puta. Zdravko je ležao u grmlju, nepokretan. Kamen joj je pao sa srca kad je otkrila da njen prijatelj još diše. Nježno mu je previla rane. Pridružio joj se Marko i njihov spasitelj koji se predstavio kao Ilija. Prije nego što je sve otišlo k vragu bio je u mirovini i često je planinario. Nakon eksplozije nuklearne elektrane na zapadu i nereda u gradu otišao je u šumu sa svojim vjernim psom i uredio si prebivalište u staroj lugarskoj kućici. Pomogao je Marku da Zdravka usprave na noge te je prijatelje poveo prema svojemu domu.

Ilijina kućica nalazila se oko sat vremena hoda uzbrdo, na malom šumskom proplanku. Iako je već pala noć, Ilija je bez potrebe za svijetlom doveo prijatelje do nje. Kućica je bila skromno, ali udobno namještena. Čak je imala i očuvane staklene prozore. Unutra je bilo toplo zbog peći koja je još gorjela kada su stigli. Polegli su Zdravka na krevet i dali mu vode nakon čega je došao k svijesti. Ilija je ispekao komad mesa na tavi i ponudio goste koji su sa zahvalnošću pojeli. Nakon što je pojeo malo mesa, Zdravko se stropoštao u krevet i zapao u polusan uz povremeno stenjanje i kašalj. Domaćin je upitao Tisu i Marka što ih je dovelo ovako daleko u šumu. Budući da je zadobio njihovo povjerenje, rekli su mu kako traže mjesto u šumi gdje slijeću letjelice iz Korporativnog distrikta. Pojasnili su mu kako sumnjaju da korporacija tamo provodi nekakve štetne aktivnosti. Ilija ih je saslušao i rekao im kako će im se uskoro pridružiti ljudi s kojima će moći malo više porazgovarati o tome. Prijatelji su bili malo iznenađeni jer su mislili da je njihov domaćin samotnjak, no odgovorio im je da se malo strpe i ponudio ih šumskim bobicama. Opustili su se i čavrljali oko sat vremena, a onda se začuo lavež Ilijinog psa. Ilija je uzeo pušku i izišao van. Za nekoliko minuta vratio se s tri pratitelja.

Tisa i Marko bili su pomalo šokirani, no iz pristojnosti prema domaćinu nisu ništa govorili. Za stol su sjela trojica Oprženih. Svima su lica bila grozno unakažena, te su imali samo nekoliko čuperaka kose. Bili su umotani u debele ogrtače. U rukama punim ožiljaka i krasti držali su svoje puške. Uljudno su pozdravili i predstavili se kao Franc, Vid i Janez. Nakon početne zadrške, Tisa i Marko upustili su se u razgovor i ispričali Oprženima zašto su došli. Franc ih je saslušao i kazao kako je njihova briga opravdana. Oprženi su živjeli zapadnije od Turske kasabe, u staroj tvornici lijekova, a na rubu područja kontanimiranog radijacijom. Prije nekoliko mjeseci, potok koji je izvirao na gori i tekao uz tvornicu, a koji im je bio glavni izvor vode počeo je slabije teći. To je trajalo nekoliko dana nakon čega se vratio u normalu. Međutim, ljudi su počeli obolijevati. S obzirom na to da su neki od Oprženih nekada bili znanstvenici, analizirali su vodu i otkrili da je otrovana živom. Njihov vođa, Miha Primož, poslao je trojicu izviđača da krenu uzvodno, pronađu izvor i otkriju što truje potok. Nisu se vratili te je nakon tri dana poslao još trojicu. Idućeg dana vratio se samo jedan član druge skupine. Metak mu je propucao ruku, a glava mu je bila krvava. Izvjestio je kako su prateći tok potoka došli do mjesta u šumi gdje su ih dočekala dva robota na gusjenicama sa strojnicama. Otvorili su vatru, ubili njegove drugove, a njega ranili, no uspio je pobjeći. Nakon toga Miha je odlučio da se počne krasti voda od Turaka nakon čega su krenuli noćni pohodi na česmu koji su kasnije doveli do otvorenog sukoba između te dvije skupine. Franc je rekao prijateljima kako su Oprženi uspjeli ukrasti i skupiti dovoljno vode za idućih tjedan do dva, ali su njihovi znanstvenici utvrdili i da je voda s česmi također zatrovana živom, no u nešto manjoj mjeri od vode iz potoka. Miha je pokušao ući u pregovore s Turcima kako bi im objasnio što su otkrili, ali bezuspješno. Franc je iskreno priznao prijateljima kako njegov narod postaje očajan jer vode nema, odnosno zatrovana je, a da ostali ljudi nisu ni svjesni opasnosti. On je po Mihinom nalogu prije dva tjedna počeo istraživati po šumi da otkrije što se događa. Naletio je na Iliju te su se sprijateljili. Ilija mu je rekao kako zna da je u šumi blizu vrha Sljemena nekada bilo gradsko vodocrpilište…

Prijatelji su saslušali Franca bez riječi. Ilija koji je također sjedio s njima potvrdio je njegove riječi i rekao im kako je često prolazio kraj vodocrpilišta kada je planinario u vremenima dok se to još moglo. Njihov zajednički zaključak je da korporacija truje gradsku vodu tamo te da je to uzrok aktivnostima koje su prijatelji otkrili. Tisa i Marko kratko su zašutjeli i razmislili o svemu što su čuli. Ukoliko su stvari koje su im Franc i Ilija rekli istinite, a nisu imali razloga sumnjati u to, bilo je očito da postoji i provodi se plan trovanja siromašnih ljudi izvan Korporativnog distrikta. Zaključili su da to moraju pod svaku cijenu spriječiti i upitali su Franca što im predlaže. Na pitanje je odgovorio Ilija. Predložio im je da pokušaju doći do vodocrpilišta ispod zemlje. Tisa i Marko malo su se začudili no tada im je objasnio da se kad je bio mlađi bavio i speleologijom te je često istraživao kompleks špilja ispod sljemenske gore. Imao je kartu podzemnih prolaza koju je tada koristio te kompas. Franc se nadovezao i rekao kako bi bilo dobro i da razmisle o diverziji. Njegova ideja sastojala se u tome da se zajednički probiju do mjesta gdje izvire potok koji dolazi do Oprženih, napadnu eventualne stražare i onesposobe sustav za trovanje ako je tamo. Nakon toga pažnja korporacije bit će usmjerena na tu lokaciju odnosno na Opržene, a prijatelji mogu neopazice ući u špilju i krenuti prema vodocrpilištu. Ilija se složio rekavši da je špiljski kompleks iznimno razgranat te ima ulaze posvuda, a sigurno i u blizini mjesta gdje je izvirao potok. Tisa i Marko saslušali su sve ideje i prihvatili ih. Rukovali su se s Francom i njegovim pratiteljima, a oni su krenuli u noć natrag prema gradu rekavši da će se vratiti za tri dana. Ilija je namjestio prijateljima ležajeve i otišli su na zasluženi odmor.

Iduća dva dana (21. i 22.11) prijatelji su proveli odmarajući i pomažući Iliji oko cijepanja drva i kućanskih poslova. Tisa je dobro zbrinula Zdravkove rane te se u potpunosti oporavio.

Trećega dana (23.11.) gostovanja u šumi kod starog Ilije oko podneva su došli Franc i njegova dva pratitelja. Svi su sjeli u Ilijinu kućicu i pojeli pečenje. Nakon toga krenuli su izvršiti što su dogovorili. Iskusni šumar Ilija poveo ih je prema zapadu. Nakon dva sata hoda, stigli su do šumskog obronka iza kojega je Ilija pretpostavljao da se nalazi izvor potoka. On, Franc i Marko popeli su se na vrh, zalegli i promotrili drugu stranu. Pedesetak metara od njih u udolini nalazila se stijena iz koje je izvirao potok. Bila je ograđena metalnom ogradom. Na stupu iznad ograde nalazila se kamera. Marko je kroz dvogled zapazio da se na samom izvoru nalazi kutija nalik onoj koju su on i njegovi prijatelji pronašli na potoku istočno od Maksimirske prašume. Međutim, to sve nije bilo ono što ih je brinulo. Problem su bila dva velika robota visoka oko tri metra koja su se na gusjenicama kretala između drveća u blizini izvora. Svaki je umjesto jedne ruke imao integriranu strojnicu. Marko je rekao Francu da on i pratitelji pružaju potporu, a on će ih riješiti sa svojim prijateljima. Dvojica Oprženih, Tisa i Zdravko popeli su se na vrh obronka. Trojica Oprženih i Ilija zalegli su i pripremili puške.

Marko, Zdravko i Tisa ležali su uz pratitelje na vrhu obronka. Kratak pogled i znakovi rukama među njima bili su im dovoljni da razrade taktiku svojega napada. Marko se osovio na noge i potrčao niz brdo. Senzori na oba robota su ga spazili i krenuli su prema njemu. Bliži je robot ispucao rafal iz strojnice, no Marko se bacio iza drveta i prošao bez ozljeda. Tisa je iz ležećeg položaja na vrhu obronka plasirala jedan metak u trup bližega robota. Robot se okrenuo prema njoj, a tom trenutku je Zdravko skočio na noge, potrčao s vrha obronka prema dolje i priljubio se uz krupnije drvo. Roboti su ispalili jedan rafal na Zdravka, a drugi na Marka. Momci su bili dobro zaklonjeni svaki iza svojega stabla te nisu nastradali. Tisa je pogodila robota još jednim metkom. Ilija i trojica Oprženih raspalili iz sveg raspoloživog oružja, međutim nisu bili precizni. Pogođeni robot ispalio je dimnu granatu u tlo ispred sebe. Stvorio se gusti bijeli oblak koji ga je u potpunosti prikrio. I drugi je robot učinio isto. Zdravko i Marko su iz svojih zaklona čuli kako im se roboti približavaju, no nisu ih vidjeli od gustog dima. Dim se razrijedio i robot kojeg je izrešetala Tisa već je bio na nekoliko metara od Zdravka. On je hrabro iskočio iza drveta i obrušio se na stroj sjekirom. Udario ga je snažno, a robot se okrenuo prema napadaču i ispalio rafal. Zdravka su spasili njegovi munjeviti refleksi te se čudesno izvukao bez ozljede. Zamahnuo je još jedan put sjekirom i snažnim udarcem slomio vrat robota. Glava se objesila na stranu, zaiskrilo je i robot se umirio. Drugi robot ispalio je novi rafal prema Zdravku. Metak ga je pogodio u rame te se ozlijeđen povukao u zaklon iza drveta. Robot se približavao, a strojnica mu je bila usmjerena prema drvetu iza kojeg se krio Zdravko. Marko je vrebao iza svojega drveta i iskoristio priliku. U dva skoka našao se robotu iza leđa i raspalio ga svojim lancem po leđima. Odvalio je komad metala. Robot se odmah okrenuo strojnice uperene prema napadaču. Baš u trenutku kad se Marku činilo da njegov smjeli potez možda i nije bio najpametniji, robotova glava se rasprsnula od metka kojeg mu je Tisa smjestila u potiljak. Strojnica se spustila prema tlu i robot se prestao kretati.

Ilija je s vrha obronka doviknuo momcima da se uspnu gore što prije. Začuli su se motori letjelice koja se približavala sa sjevera. Oprženi su otvorili paljbu prema letjelici i viknuli prijateljima da se izgube u šumi. Potrčali su za Ilijom dublje u šumu. Iza sebe čuli su pucnjeve teške strojnice. Bili su zabrinuti za svoje nove prijatelje no nisu imali drugog izbora nego slijediti starog, iskusnog planinara. Nakon dvadesetak minuta među drvećem se pojavila poveća stijene obrasla raslinjem. Ilija je razgrnuo šikaru i u podnožju se ukazala rupa širine oko jednog metra. Ukratko je prijateljima ponovio koje puteve moraju slijediti da bi stigli na sjever do vodocrpilišta, dao im speleološku kartu, kompas i sat te poželio mnogo sreće. Prijatelji su mu zahvalili i jedan po jedan se zavukli u rupu.

View
Sešn 14 (DM apruvd verzija)

Ujutro (18.11.) nakon buđenja Pu Yie je ponudila prijateljima doručak. Za to je vrijeme do njenog dvorišta došao Ho Shee. Rekao im je kako je Jing Jang iznimno zadovoljan njihovim sinoćnjim pothvatom. Time su zaslužili svoje mjesto među njegovim ljudima od povjerenja – Ognjenim zmajevima. Prijatelje je iznenadila ova vijest, nisu bili spremni prihvatiti takvu čast. Na to im je Ho Shee rekao kako bi odbijanje ovakve ponude bilo uvreda za Jing Janga te da te večeri trebaju doći u Sheng Chingovu dvoranu na ceremoniju primanja. Prijatelji su zahvalili na iskazanoj počasti i odgovorili da prihvaćaju. Proveli su dan pomagajući Pu Yie koja se brinula za kineske radnike smještene u šatorima u dvorištu u kojem je živjela. Navečer su otišli u dvoranu.

Ispred ulaza nije bilo nikoga, što je bilo dosta rijetko. Ušli su unutra. Zidovi dvorane bili su urešeni velikim tkaninama ukrašenim kineskim motivima s prikazima zmajeva. Zrak je mirišao po brojnim mirisnim štapićima raspoređenim u posudama po dvorani, a svijeće raspoređene po tatamiju u obliku kruga pružale su prigušeno svjetlo. U krugu su stajali Sheng Ching i Ho Shee, a oko njega desetak krupnih Kineza. Svi su bili obučeni u tradicionalnu odjeću, a svi su imali tetovaže koje su ih označavale kao Ognjene zmajeve. Ho Shee je rekao nešto na kineskom jeziku nakon čega su muškarci počeli pljeskati. Nakon toga je prijateljima poželio dobrodošlicu na ceremonijalni turnir za nove članove Zmajeva. Rekao je Marku i Zdravku da će se boriti s njihovim najboljim borcima, a Tisa će imati prilike pokazati svoju preciznost u bacanju noževa u metu.

Momci su otišli do klupe, svukli suvišnu odjeću i počeli se zagrijavati. Gledatelji su sjeli na tatami, a Ho Shee je pozvao Zdravka u borilište ograđeno svijećama. Ponudio mu je da izabere kako se želi boriti. Zdravko je izabrao borbu oružjem. Dali su mu štap obložen spužvom. Ho Shee je tada pozvao Lee-Mun-a. Vitki i žilavi Zmaj ustao se s tatamija i ušao u borilište. Zavitlao je svojim štapom oko glave pokazujući pri tome iznimnu vještinu i brzinu. Borba je počela. Zdravko se poprilično izravno zaletio na Kineza i pokušao ga tresnuti u glavu. Njegov protivnik spretno se izmaknuo i odvalio svog napadača pod rebra. Nakon toga Zdravko je zaključio da bezglavo nasrtanje možda i nije najbolja taktika. Lee-Mun je počeo kružiti oko Zdravka i bockati ga tražeći prostor za udarac. U jednom trenutku zamahnuo je ciljajući ga u glavu, no ovaj je put Zdravko bio brži – izmaknuo se i udario Lee-ja štapom iznad koljena. Kinez je zateturao, a Zdravko je iskoristio trenutak i kao pantera skočio naprijed i plasirao dva snažna udarca u trbuh. Lee se srušio na pod pokušavajući doći do zraka. Iz gledališta se prolomio pljesak uvažavanja. Zdravko se naklonio i izišao iz borilišta.

Nakon kratkog odmora, Ho Shee je u borilište pozvao Marka koji se odlučio za goloruku borbu. Dali su mu bandaže, a zatim je Ho Shee pozvao njegovog protivnika Motara. S tatamija se ustao najkrupniji Kinez kojeg su prijatelji ikada vidjeli. Bio je visok gotovo dva metra i osjetno teži od stotinu kilograma. Ruke su mu bile debele i snažne – Marku se učinilo da su njegove dvije debele kao jedna Motarova. Kinez je također stavio bandaže i borba je mogla započeti. Kineska mrcina je zamahnula svojim ručetinama, Marko se izmaknuo no tada je na svoje iznenađenje popio udarac nogom u butine. Gorostas je, naime, bio mnogo brži nego što se činilo na prvi pogled. Pritisnuo je Marka koji je zateturao od udarca i nastavio plasirati udarce šakama koje je ovaj stoički podnio. Kinez je ponešto usporio tempo svog napada jer mu kondicija izgleda nije bila jača strana. Tu je Marko vidio svoju priliku te se uspio izmaknuti i udaljiti. Napao je oštro, precizno i brzo. Udario je protivnika lijevom nogom u butinu, a zatim desnom pod rebra. Prije nego što se Kinez snašao, povukao se iz njegove zone udarca. Time ga je prisilio da napada i umara se. Marko je eskivirao i povlačio se dok si ponovno nije napravio dovoljno prostora za protunapad. I ovaj put bio je precizan i brutalan. Udarao je nogama kako bi si ostavio što više razmaka od Motarovih šaketina. Gorostas je sad već bio vidljivo uzdrman. Uspio je šakom još jednom okrznuti Marka, no to ga nije pokolebalo već samo motiviralo da dovrši Kineza s još dva snažna udarca nogom u butine. Gorostas se srušio na pod stišćući rukama nateklu butinu. Ho Shee je proglasio Marka pobjednikom te se ponovno prolomio gromoglasan pljesak za pobjednika.

Glavni dio turnira bio je gotov te su u dvoranu donijeli drvenu metu s tri koncentrične kružnice i centrom. Slijedilo je natjecanje u preciznosti gdje se Tisa nadmetala s mladim borcem koji se zvao Rayden. Njen protivnik žonglirao je sa svoja tri bodeža kao da je riječ o jabukama. Gledatelji su se stišali i pozorno promatrali. Bacio je prvi bodež koji se zabio ravno u središte mete. Trenutak kasnije, uz njega se u središte mete zabio i drugi bodež. Treći bodež ipak se zabio malo niže, ali unutar prve kružnice. Gledatelji su zapljeskali uz odobravanje. Tisa je bila zadivljena nastupom svojega protivnika no odlučna pokazati najbolje što umije. Njen prvi bodež pogodio je središte. Kratko je odmorila i pripremila drugi bodež. Promašila je središte no pogodila je unutar prve kružnice. Bila je napeta jer je sve ovisilo o trećem pogotku. Koncentrirala se, naciljala i bacila bodež. Nije imala sreće. Pogodila je gotovo u središte, ali ipak malo ispod, u područje unutar prve kružnice. Rayden je bio pobjednik i prolomio se pljesak odobravanja i skandiranje. Mladi je borac nešto upitao Ho Shee-ja na kineskom i ovaj je dao znak odobravanja. Tada je džentlmenski ponudio Tisi razigravanje s još dva bacanja što je ona s poštovanjem prihvatila. Njegov prvi odnosno sveukupno četvrti bodež opet je išao u središte, a drugi i posljednji u područje prve kružnice. Tisa se smirila, naciljala i bacila prvi bodež kojim je također pogodila središte. No posljednji bodež ipak je završio u području prve kružnice. Rayden je prišao i čestitao joj, a Ognjeni zmajevi i Ho Shee okupili su se oko prijatelja uz čestitke i rukovanje. U dvoranu su tada unijeli stolove s nešto kineske rakije, klonirane piletine i GMO riže kojima su se svi počastili uz neobavezne razgovore i komentare na turnir. Ho Shee je rekao prijateljima da je za njih pripremljeno mjesto u baraci kod Jing Jangove rezidencije u kojoj su stanovali i ostali Zmajevi. Nakon pola sata poveo ih je prema rezidenciji da im pokaže njihov novi smještaj.

Kad su izišli van, okružili su ih znatiželjni dječaci koji su kroz prozor promatrali turnir u dvorani. Okupili su oko Ho Shee-a i prijatelja čestitali im i htjeli ih dotaknuti. Među njima bio je i mladi Ljuba, Markov bivši susjed kojeg je ovaj nagovorio da počne trenirati kod majstora Sheng Chinga. Zabrinuto je zamolio Marka za trenutak vremena. Marko je stao i saslušao ga. Ispričao mu je kako je u noći prije četiri dana kod stare bolnice gdje je Marko nekada stanovao nestao jedan starac koji je tamo živio, a prije dva dana nestao je i jedan drugi. Ljudi koji su tamo živjeli bili su u strahu i sumnjali su na nekakvog divljeg psa ili sličnu zvijer. Ispričali su to Zmajevima i oni su obećali pomoći no nisu još ništa poduzeli. Marko je odmah zaustavio Ho Shee-ja i upitao ga je li to istina. On je odgovorio da jest i rekao Marku da on i njegovi prijatelji slobodno istraže što se dogodilo, ako žele. Marko se okrenuo Ljubi i rekao da će sutra doći s prijateljima. Dječak je bio jako zahvalan te se izgubio u noći zajedno s ostalom djecom. Prijatelji su produžili s Ho Shee-jem do rezidencije. Ušli su u dvorište i Kinez ih je doveo do barake koja je bila sa strane kuće. Unutra su bile dvije velike spavaonice s krevetima na kojima su ležali i razgovarali neki zmajevi. Dao im je tri kreveta u rubu jedne od spavaonica i pokazao im njihov ormar. Smještaj je bio skroman, ali udoban. Prijatelji su se raskomotili i bacili na zasluženi odmor.

Idućeg jutra (19.11.) prijatelji su se zaputili do stare bolnice na brdu oko kilometar sjevernije od Istočne tržnice. Tu je nekada u prizemlju manje kuće živio Marko, a prvi susjed bio mu je dječak Ljuba sa svojom majkom i mlađom braćom. Ljudi koji su tu živjeli nalazili su se izvan granica Kineske četvrti, ali usprkos tome u tome naselju nije nikada bilo nekakvih većih incidenata ili opasnosti barem koliko je Marku bilo poznato. Zaputili su se do kuće u kojoj je živio Ljuba i pronašli ga u dvorištu. Dječak ih je poveo do potleušice na rubu naselja u kojoj je živio starac koji je nestao prije nekoliko noći. Prijatelji su pretražili okolicu, a Zdravko je u travi zapazio otiske stopala neke krupne životinje, vjerojatno psa. Ostavili su Ljubu kod potleušice i krenuli za tragovima. Vodili su ih na sjever. Hodali su oko sat vremena preskakajući ograde i probijajući se kroz travom zarasla dvorišta napuštenih kuća. Tragovi su ih vodili do jedne velike kuće koja je bila malo udaljenija od ostalih u ulici. Bila je dosta sačuvana i velika. Ušli su u dvorište. Tragovi su vodili prema garaži ispred kuće, a onda su nestali. Oprezno su se približili …

Tisa je stala iza drveta koje je raslo u dvorištu i pripremila pušku. Zdravko i Marko krenuli su oko kuće prema ulaznim vratima koja su se nalazila s desne strane. Iznenada je prozor na prvom katu iznad njihovih glava prsnuo. Iz njega je izletio veliki crni pipac, nalik na krak od hobotnice, i udario u tlo između njih dvojice. Marko je hodao ispred pa je instinktivno potrčao do vrata, razvalio ih i ušao u kuću. Zdravko je ostao vani. Pipac se povukao natrag u kuću, a Zdravko je izvukao pušku i povukao se prema Tisi. S Markove lijeve strane u kući bile su stepenice koje su vodile na kat. Oprezno je krenuo prema gore. Kad je došao na pola puta, u hodniku na katu ugledao je veliku crnu panteru kojoj su iz leđa rasla dva ogromna i debela pipca. Zvijer je iskočila kroz prozor. Tisa i Zdravko su ju ugledali kako iskače na krov garaže nekoliko metara od njih. Iako je bio dan, njena crna boja činila se kao da se stapa sa sjenkama. Tisa je naciljala, pucala i promašila jer nije uspjela točno procijeniti gdje joj je glava. Zdravko je opalio iz puške i pogodio. Potekla je sluzava zelena krv. Zvijer je zaurlala i zamahnula pipcima prema Zdravku. Udarac je bio strahovit i gotovo ga je srušio na pod. Marko je začuo pucnjeve i već je bio na vrhu stepenica uz prozor. Zvijer se nalazila u dometu njegova lanca. Iako joj je bio blizu, zbog neobične crne boje njenog tijela također nije bio siguran gdje se točno nalazi. Zavitlao je lancem i plasirao udarac kroz prozor. Tupi udarac i urlik bili su mu jasan znak da je pogodio cilj – masivna i mišićava leđa. Pantera se okrenula prema Marku i lansirala oba pipca kroz prozor. Od jednog se izmaknuo, no drugi ga je pogodio u pleksus i izbio mu zrak iz pluća. U tom je trenutku Tisa iz svoga zaklona iza drveta u dvorištu opalila drugi metak. Ovaj put bila je uspješnija i propucala je jednu od panterinih šest nogu. Životinja se okrenula i ugledala Zdravka koji je još teturao od njenog udarca. Lansirala je oba pipca i pogodila ga u tijelo. Snažni Zdravko srušio se na pod. Tisa, silno uplašena za njegov život, izjurila je iz zaklona prema Zdravku nastojeći pucnjem panteri odvratiti pažnju od prijatelja koji je ležao u nesvijesti. Svojim pogotkom uspjela je u naumu, no dovela je sebe u pogibelj – zvijer je podigla oba pipca u zrak u namjeri da njima poklopi drsku Tisu. U tom ju je naumu spriječio Marko koji se u međuvremenu pribrao od udarca, čvrsto stisnuo lanac i dobro odmjerenim udarcem kroz prozor slomio čudovištu kralježnicu. Zvijer je ispustila hropac, zateturala, srušila se s garaže na travnjak i uginula. Tisi je laknulo kad je utvrdila da njen najdraži prijatelj Zdravko još diše te mu je pružila prvu pomoć. Vani joj se pridružio i Marko kojemu je nakon što se pobrinula za Zdravka previla ogromni podljev pod rebrima. Kad se Zdravko osvijestio, pretražili su kuću te na katu pronašli svježa trupla dva muškarca kojima je nedostajala većina mesa. Lešinu zvijeri odvukli su u garažu i krenuli natrag do Istočne četvrti.

Na ulici kod stare bolnice prijatelje je nestrpljivo iščekivao Ljuba s još nekom djecom. Marko mu je rekao kako su dvojica njihovih susjeda nažalost mrtvi, no zvijer koja je to učinila ne će se ponovno pojavljivati. Dječaci su ih još neko vrijeme pratili znatiželjno ih ispitujući no prijatelji im nisu htjeli previše odati. Stigli su do Jing Jangove rezidencije i potražili Ho Shee-ja. Kad su ga pronašli opisali su mu životinju koju su ubili. Slušao ih je u nevjerici. Tada su ga zamolili za nekakvo vozilo kojim bi dovezli njezino truplo jer su smatrali da bi meso možda moglo biti jestivo. Iako je bio skeptičan prema njihovoj priči, Ho Shee im je posudio stari kombi i četvoricu Zmajeva. Kombi se jedva uspeo na brdo kod stare bolnice, a tada su produžili dalje na sjever. Dovezli su ga do kuće gdje su imali okršaj sa zvijeri. Kada su otvorili garažu, njihovi pratitelji ostali su u zapanjeni. Uz mnogo muke uspjeli su utrpati tijelo životinje u kombi. Vrata nisu mogli zatvoriti niti se ukrcati unutra, pa su svi osim vozača hodali uz pretrpano vozilo koje se kretalo polako. Kad su stigli do stare bolnice, ljudi su ih gledali u šoku i nevjerici, a djeca su trčala s njima do Istočne tržnice. Truplo zvijeri i ovdje je izazvalo pravu pomutnju te su se na pojedinim mjestima jedva probili kroz gužvu. Stigli su do Jing Jangove rezidencije praćeni mnoštvom znatiželjne djece i odraslih ljudi. Zmajevi su prepriječili put gomili, a vozilo je s prijateljima ušlo u dvorište. Ho Shee je pozvao mesara koji je uz nekoliko pomagača organizirao čišćenje iznutrica i rezanje mesa na komade. Već je pala noć kada su prvi komadi mesa završili na roštilju. Ispostavilo se da je meso jestivo i relativno ukusno. Nakon objeda u kojem su sudjelovali gotovo svi Zmajevi Ho Shee je pohvalio prijatelje za dobro obavljen posao i oni su se, siti i zadovoljni, povukli u baraku na spavanje.

View
Sešn 13 (DM apruvd verzija)

(15.11. – večer) Skupina kineskih radnika predvođena hrabrom Tisom, Zdravkom i Markom hitro je krenula u smjeru istoka kako bi umakli stražarima koji su pretraživali područje zapadno od ograde. Nakon desetak minuta hodanja preko proplanka u smjeru Planine smeća, iz tame su izronila četiri naoružana čovjeka i uperili puške i svjetiljke prema skupini. Naredili su im da se zaustave. Prijatelji su iz mraka začuli glas svog dragog znanca Hamdije koji im je rekao da priđu bliže. Prišli su i objasnili mu da vode skupinu radnika kojima su pomogli da pomognu iz Monsantovog pogona i time ih spasili od sigurne, ali polagane smrti od trovanja. Hamdija je kratko razmislio i rekao im da ostaju tu dok se ne vrati. Izgubio se u mrak, ali naoružani ciganski stražari ostali su i čuvali ih uperenih pušaka. Hamdija se vratio nakon petnaestak minuta. Rekao je prijateljima kako im je Đorđe odobrio prolaz preko njegova teritorija. Ciganski stražari poveli su skupinu dalje na istok. Zaobišli su Cigansko selo te skrenuli sjeverno. Stražari su ih doveli do gustog šipražja uz južnu obalu Save. U gustišu su bila skrivena dva velika čamca. Ljudi su se ukrcali, a stražari su im podijelili vesla te su ubrzo pristali na sjevernu obalu. Nakon što su se iskrcali, Hamdija je prijateljima dao kuvertu u kojoj je bilo pismo od Đorđeta i rekao im da ga daju Jing Jangu. Pozdravio ih je, zaželio im sreću, a zatim uskočio u čamac i s ostalom trojicom se vratio na drugu obalu.

Prijatelji su ohrabrili Kineze rekavši im kako će ih voditi do Istočne tržnice. Rasporedili su se oko skupine i predvođeni Zdravkom krenuli mračnim uličicama prema sjeveru. Zdravko je nastojao voditi ih nenastanjenim ulicama kako ne bi naletjeli na arapske stražare ili naoružane bande. Kretali su se sporo jer su neki od radnika bili onemoćali od napornog rada i uznapredovale bolesti. Nisu susreli nikoga osim nekoliko skitnica koji su se povukli vidjevši brojnu skupinu koja im je dolazila u susret. Zdravko je znalački zaobišao Arapsku četvrt te su kasno u noći stigli na južnu granicu Istočne tržnice. Zaustavili su ih kineski stražari. Iscrpljeni radnici počeli su se buniti što ih zadržavaju, no iznenađeni stražari nisu im dali da prođu dalje već je jedan od njih otišao po Ho Shee-ja. Nestrpljivo su čekali oko pola sata. Ho Shee se pojavio s još nekoliko stražara. Naredio je svojim ljudima da radnike povedu do dvorišta u kojem je živjela Pu Yie. Kad su došli tamo, neki su ljudi pripremali dva velika šatora, a Pu Yie je na ognjištu ispred svoje potleušice kuhala nekakav pripravak u društvu nekoliko mlađih žena. Ho Shee je okupljenim radnicima nešto rekao na kineskom jeziku, a zatim otišao. Stražari su radnike rasporedili u šatore gdje su za njih pripremili ležajeve. Pu Yie je s pomagačicama počela zbrinjavati one koji su bili najslabiji i najbolesniji. Jackie Chan, a i mnogi drugi radnici djelovali su nezadovoljno te su ga prijatelji upitali što se dogodilo. Jackie im je objasnio kako je Ho Shee rekao radnicima da moraju ostati u dvorištu i da će se vratiti sutra s daljnjim nalozima od poštovanog gospodina Jing Janga. On je, kao i većina ostalih, bio ljut što im ne dopuštaju da potraže svoje obitelji, no primirili su se kada su im pomagačice od Pu Yie počele dijeliti topli juhu. Izgladnjeli ljudi brzo su pojeli juhu i razišli se po šatorima. Prijatelji su još neko vrijeme razgovarali s Jackie Chanom i uvjerili se kako stražari nemaju namjeru otići iz dvorišta. Budući da su i sami bili umorni i izranjavani okršajem s Monsantovim stražarima, pronašli su tri slobodna ležaja, uvukli se i zaspali.

Ujutro (16.11.) žene su podijelile nešto kuhane GMO riže radnicima te su i prijatelji imali priliku nešto pojesti. Uskoro je po prijatelje došao Ho Shee i rekao im kako Jing Jang želi razgovarati s njima. Krenuli su za Ho Shee-jem do rezidencije. Ispratio ih je do Jing Jangove radne sobe. Čekao ih je za svojim stolom pišući na nekakve papire. Zahvalio im je za pothvat spašavanja njegovih sunarodnjaka od teških radnih uvjeta u Monsantovim pogonima. Međutim, zatražio je od njih da dođu sutra i odrade za njega još jedan posao. Prihvatili su i Ho Shee ih je izveo van. Ostatak dana proveli su u dvorištu kod Pu Yie odmarajući se i liječeći od ozljeda.

Idućeg dana (17.11.) predvečer zaputili su se do Jing Jangove rezidencije. Stražari su ih uveli u njegovu radnu sobu. Unutra su bili Jing Jang i Ho Shee. Njihov zadatak bio je izvršiti sabotažu na parovodu koji napaja Faroukovu kupelj u Arapskoj četvrti. Posao su trebali obaviti diskretno, bez da budu primijećeni. Ho Shee ih je odveo do skladišta koje se nalazilo u dvorištu rezidencije i dao im dinamit s vremenski podesivim upaljačem. Poveo ih je prema Istočnoj tržnici i putem im objasnio što trebaju učiniti – odvest će ih do napuštene zgrade nekadašnjeg ministarstva na jugozapadnom rubu Kineske četvrti. Tu su trebali ući u podrumski kompleks i krenuti prema jugu. Oko jedan kilometar južnije, trebali su pronaći cijevi kojima su Turci Faroku dostavljali paru iz Stare toplane u turskoj kasabi. Na cijevi su trebali postaviti dinamit podesiti vremenski upaljač na pet minuta te pobjeći tunelima natrag prema sjeveru. Prijatelji su potvrdili Ho Shee-ju kako su razumjeli svoj zadatak i nastavili hodati s njim do napuštene zgrade. Namjerno ih je vodio podalje od stražarskih postaja. Nakon oko pola sata došli su do odredišta. Ho Shee ih je poveo u dvorište kompleksa do manje zgrade. Ušli su unutra i došli do stepenica. Poveo ih je dolje do velikih metalnih vrata. Rekao im je da se iza nalaze tuneli koji će ih odvesti do parovoda na jugu. Uz malo napora otvorili su vrata i ušli. Ho Shee im je poželio sreću, dao im mali ručni kompas i zalupio vrata za njima.

Nalazili su se u uskom mračnom i vlažnom hodniku. Upalili su svjetiljke i krenuli. Došli su do raskršća i produžili dalje na jug. Tunel je nakon pedesetak metara zakrenuo udesno i našli su se u slijepom odvojku. Zid ispred njih je pri dnu bio razlomljen. Zdravko je zavirio unutra i posvijetlio. U tami se zažario par crvenih očiju i ogroman štakor skočio je prema njegovom vratu. Trenutak kasnije iz rupe su istrčala još dva, također mnogo veća od uobičajenih. Zdravko se uspio izmaknuti oštrim zubima i tresnuti štakora na pod. Marko se već progurao naprijed, raspalio jednog od njih lancem i rasuo mu lubanju po zidu. Zdravko je isukao sjekiru i nasrnuo na svojeg napadača. Životinja se izmaknula udarcu i ugrizla ga iznad koljena. Ugriz je bio bolan, ali je Zdravku dao priliku da preciznije nacilja i smjesti sjekiru ravno među oči glodavcu. Ovaj je nakon toga odlučio otpustiti svoj ugriz, izvaliti se na pod i uginuti. Treći štakor zaskočio je na Marka koji ga je spremno dočekao svojom čizmom. Životinja se od udarca odbila i razlijepila u zid. Prije nego što se stigla opet osoviti na noge, Marko joj je slomio kičmu snažnim udarcem lancem.

Nakon što su se pribrali, prijatelji su krenuli natrag do raskršća i skrenuli na istok. Došli su do odvojka koji je vodio na jug, no odlučili su produžiti hodnikom dalje na istok do metalnih vrata koja su se nazirala pod svjetlom njihovih svjetiljki. Otvorili su ih i ušli u sobu koja je nalikovala na kotlovnicu. Uz suprotni zid nalazila se velika mašina. Zdravko je iznenada osjetio snažan poriv da provjeri ima li nečega na tlu ispod mašine te se približio, kleknuo i zavukao ruku ispod. Marku i Tisi njegovo je ponašanje bilo čudno te su se oprezno približili. Iznenada, mašina kao da je oživjela. Podigle su se dvije dugačke metalne šipke koje su mašini bile pričvršćene kao ruke te su zamahnule prema Marku. Izmaknuo se od prve, no druga ga je snažno udarila među rebra. Tisa je u tom trenutku već uperila pušku i opalila. Metak je pogodio mašinu i odvalio komad metala. Zdravko je i dalje gurao ruke ispod mašine i čudio se što se njegovi prijatelji bore s nečim što im uopće ne predstavlja prijetnju. Marko se pribrao od udarca, zamahnuo lancem i snažno udario mašinu. Pokušala mu je uzvratiti no bio je prebrz za njene trome, ali opasne ruke. Tisa je sasula još jedan metak u oživjeli stroj. Marko je uspio prići još bliže i udariti mašinu dva puta u jednom zamahu. Uzvratila mu je novim udarcem koji ga je gotovo oborio na pod. Tisa je opalila još jedan, posljednji, put i demonska naprava je klonula. Zdravko se iznenada pribrao te su misli u njegovoj glavi ponovno bile njegove. Osjećao je kao da je nekakav demonski duh bio preuzeo vlast i nad njegovim mislima i ponašanjem, no nestao je kad su njegovi prijatelji uništili mašinu. Iskustvo je bilo zaista jezovito. Ispod mašine stvarno su pronašli ostatke nekog skitnice koji je po svemu sudeći na svoju nesreću nekada davno potražio sklonište u ovim hodnicima.

Izišli su do sobe i vratili se do odvojka koji ih je poveo na jug. Hodali su tunelom nekoliko minuta. Nije bilo nikakvih skretanja ni odvojaka. U jednom trenutku njihove su svjetiljke obasjale veći prostor ispred njih. Približili su se i otkrili da tunel završava u većoj prostoriji čije je dno bilo nekoliko metara ispod njih. Pod prostorije bio je potopljen. U nju su vodile metalne ljestve usađene u zid ispod njih. Oko pet metara dalje na suprotnom zidu prostorije nalazile su se slične ljestve koje su vodile do tunela koji je vodio dalje. Iz nasuprotnog je tunela curio tanak mlaz vode koji se slijevao niz zid i punio prostoriju. Mutna voda nije im se činila sigurnom pa su odlučili pokušati preći do nasuprotnog tunela na neki bolji način od plivanja. Zavezali su kuku na uže, zabacili i zakvačili uže za ljestve na drugoj strani. Zdravko je nategnuo uže, a Marko se primio rukama i nogama i počeo prebacivati na drugu stranu. Nakon nekoliko metara, kada je visio iznad potopljene prostorije, na stropu je u jednom kutu spazio veliku i gustu paučinu. Povikao je na uzbunu baš u trenutku kada se iz paučine izvukao veliki pauk i krenuo spuštati do Zdravka. Tisa je izvukla pušku i stala uz prijatelja. Čudovište im se približilo gotovo na metar kada ga je Tisa napucala. Metak je probio meko sluzavo tkivo, no pauk se nastavio spuštati. Ugrizao je Zdravka koji se nije mogao braniti jer je držao uže. Marko se trenutak nakon toga uspio prebaciti do hodnika na drugoj strani i stati na noge. Zdravko je ispustio uže i potegao svoju sjekiru. Čudovište mu se unosilo u lice i ispljunulo na njega gust snop paučine. Ljepljiva tvar ga je obavila no nije ga uspjela zaustaviti. Zamahnuo je snažno i zasjekao pauka u glavu. Čudovište je ispustilo hropac i palo u vodu u prostoriji ispod.

Zdravko i Marko držali su uže razapeto iznad potopljene prostorije, a Tisa se spretno prebacila preko. Nakon toga Zdravko se zajurio, skočio te u padu prihvatio za ljestve na suprotnoj strani, smočivši noge samo malo. Uzverao se i pridružio prijateljima. Tunel je bio sličan prethodnom osim što je bio mnogo vlažniji zbog tankog i plitkog potoka koji im je prolazio pod nogama. Krenuli su tunelom dalje prema jugu. Nakon nekoliko minuta došli su zida. Na vrhu zida izbijala je voda koja se pretvarala u potok ispod njihovih nogu. Na podu ispred zida bio je metalni poklopac. Bio je težak i nespretan no uspjeli su ga podići. Ispod su bile ljestve koje su vodile do velike potopljene prostorije. Marko se spustio prvi i uskočio u vodu. Bila mu je do struka. Osvijetlio je uokolo i ugledao tunel koji je iz prostorije nastavljao prema jugu. Tisa i Zdravko su se spustili te se družina počela polako probijati tunelom. Voda je postajala nešto dublja. Nakon još nekoliko minuta, začuli su snažno šištanje ispred sebe. Produžili su i našli se u velikoj potopljenoj prostoriji koju su podupirala dva kamena stupa. Šištanje je dolazilo iz velike cijevi koja se nalazila na nasuprotnom. Voda je bila poprilično duboka i na njoj je plutao raznorazni otpad. Laknulo im je jer su pronašli svoj cilj. Zdravko je krenuo prema cijevi da na nju postavi dinamit. Išao je oprezno jer je iz cijevi povremeno probijala vrela para. Iznenada se otpad koji je plutao oko njega počeo kretati…

Ispred iznenađenog Zdravka koji je do struka bio u vodi oblikovala se velika amorfna masa toksičnog otpada. Smrad je bio nepodnošljiv i gotovo ga je omamio. Masa je poprimila nejasan oblik nalik na veliki val koji se obrušio na Zdravka i gotovo ga potopio. Isukao je sjekiru i zamahnuo. Udarac je otkinuo komad mase. Marko i Tisa krenuli su u pomoć prijatelju, no uz njih se oblikovala još jedna takva i poklopila Marka. Uspio je izroniti, a lanac mu je već bio u rukama. Udario je toksično stvorenje u najdeblji dio „tijela“. Tisa je opalila iz puške i otkinula komad otpadaka sa stvorenja. Zdravka je stvorenje ponovno pokušalo potopiti, no nije se dao – nastavio ga je snažno udarati svojom sjekirom. Tisa i Marko su se borili s drugim stvorenjem. Udarilo je Marka još nekoliko puta, no nije se moglo oduprijeti Tisinim preciznim hitcima te se nakon trećega jednostavno razlilo natrag u vodu iz koje je nastalo. Zdravko se i dalje borio na život i smrt. Uspjevao je održati stvorenje na distanci no primio je već nekoliko snažnih udaraca te bio teško ozlijeđen. Stvorenje se izdiglo iznad Zdravka u namjeri da ga dokrajči, no njegova draga prijateljica Tisa pohitala je da ga spasi – naciljala je svoju pušku i preciznim pogotkom u „glavu“ čudovišta otklonila opasnost. I to se stvorenje raspalo na sastavne dijelove koji su nastavili bezopasno plutati vodom. Tisa je previla Zdravkove najteže rane te je mogao hodati. Njih su dvoje krenuli tunelom natrag prema ljestvama kojima su došli iz gornjeg tunela. Marko je postavio upaljač dinamita na odgodu od pet minuta. Oprezno izbjegavajući mlazove vrele pare, približio se cijevi, postavio dinamit i aktivirao upaljač. Pohitao je u tunel za prijateljima najbrže što je mogao s obzirom na duboku vodu. Za dvije je minute stigao do ljestvi i popeo se. Zdravko i Tisa su ga čekali. Potrčali su na sjever do potopljene prostorije koja je presijecala tunel. Nisu imali vremena za gubljenje te su se spustili ljestvama do dna, preplivali preko i popeli se u sjeverni tunel. Upravo kad su se popeli, odjeknula je snažna eksplozija koja je protresla cijeli podzemni kompleks. Sa stropa su na njih pali komadići kamenja i prašine. Kad se sve smirilo, čuli su glasno šištanje pare iz smjera juga. Ne želeći gubiti vrijeme potrčali su tunelom dalje na sjever.

Došli su do početnih vrata za nekoliko minuta. Otvorili su ih i našli se u podrumu zgrade nekadašnjeg ministarstva. Izišli su napolje. Iz sjenke su začuli poznati glas – Ho Shee ih je čekao. Čuo je muklu tutnjavu i bio je zadovoljan što su uspjeli izvršiti zadaća. Poveo ih je mračnim uličicama natrag do Istočne tržnice. Rekao im je da se sutra jave u rezidenciju. Zahvalili su i uputili se do dvorišta od Pu Yie. Unutra su i dalje bili šatori s kineskim radnicima koje su čuvali Jing Jangovi stražari. Starica im je ponudila gulaš i previla rane nakon čega su otišli do svojih ležajeva u šatoru na zasluženi odmor.

View
Sešn 12 (DM apruvd verzija)

Oko podneva (15.11.) prijatelji su stigli do skele na Savi. Nakon što su ih ciganski skelari (uz malu naknadu) prebacili na južnu stranu rijeke, zaputili su se ravno do sela u podnožju Planine smeća. Javili su se ciganskom kralju Đorđetu i upitali za Marwu, Ahmetovu majku. Đorđe joj je dopustio da se smjesti u malom šatoru na rubu sela. Ahmet je odmah otrčao da ju pronađe. Susret majke i sina bio je ganutljiv. Palo je mnogo suza radosnica. Marwa nije mogla prestati zahvaljivati prijateljima što su joj spasili sina. Budući da im je svima dječak prirastao srcu, majci su dali malu novčanu pomoć kako bi im pomogli da započnu novi život kod gostoljubivih Cigana.

Rastali su se s Marwom i Ahmetom i prošetali do Hamdijinog šatora. Stari tragač bio je kod kuće te ih je srdačno primio. Kod njega su popunili zalihe strjeljiva i kupili jednu očuvanu automatsku pušku koju im je ponudio na prodaju. Upitali su ga za novosti. Odgovorio im je kako primjećuje kako su aktivnosti s druge strane ograde na Monsantovim poljima soje i dalje pojačane. Mnogo kamiona dolazi autoputom iz Korporativnog distrikta do polja i vraća se natrag prema Distriktu. Kombiji s naoružanim stražarima često patroliraju uz unutarnju stranu ograde u blizini ciganskog sela. Prema njegovom mišljenju, bilo je očito da se nešto događa, ali nije znao što. Nakon razgovora s njim, prijatelji su mu rekli kako žele istražiti i pokušati otkriti što stoji iza tih aktivnosti. Odlučili su iste večeri otići do napuštenih zgrada uz ogradu te kroz sklonište koje su prethodno otkrili ući unutar ograde. Hamdija im je rekao kako smatra da je to jako opasno, ali im će pomoći najbolje što može.

Iste večeri (15.11.) prijatelji su predvođeni Hamdijom krenuli zapadno po obroncima planine smeća prema napuštenim zgradama. Hamdija ih je opet poveo na područje najmanje izloženo sigurnosnim kamerama postavljenim na ogradi te su oprezno, prateći prirodne zaklone, stigli do napuštenih stambenih zgrada. Njihov vodič rekao im je kako će se smjestiti u zaklon i čekati njihov povratak, cijele noći ako je potrebno. Zaželio im je sreću, a oni su ušli u zgradu sa skloništem. Upalili su džepne lampe, spustili se u podrum, a nakon toga mračnim stepenicama nekoliko katova do skloništa. Vrata su bila zatvorena, kako su ih i ostavili kad su tu bili prošli put. Ušli su unutra i došli do velike prostorije s ručicama za stvaranje struje. Otvorili su vrata na zidu i zavukli se u uski tunel. Provlačili su se neko vrijeme i došli do velike prostorije u kojoj su se borili s ogromnim smrdljivim čudovištem i pronašli bespomoćnog starijeg Kineza Ching Shenga. Prostorija je smrdila po truleži zbog nekoliko ljudskih trupala u različitim stupnjevima raspadanja. Truplo čudovišta bilo je neprepoznatljiva smjesa mesa i toksičnih sluzi koje su se razlijevale po podu. Zaobišli su ga u širokom luku i došli do metalnih ljestvi u kutu prostorije. Zdravko se uzverao prvi, podigao teški metalni poklopac i izišao na hladni noćni zrak. Nalazio se na travnatom terenu između dvije stambene zgrade koje su se nalazile unutar ograde. Tisa i Marko su mu se pridružili te su se prijatelji raštrkali da istraže okoliš. Ušli su u napuštenu zgradu sjeverno od njih. Činilo se kao da je sustavno ispražnjena od svih predmeta, uključujući prozore i vrata. Kad su došli do prozora na sjevernoj strani, zapazili su zgradu oko 300 metara sjeverozapadno. Bila je visoka tri kata, ispred nje je bila stražarska kućica i kombi. Prozori su na njoj bili veliki i okovani metalnim šipkama. Na vrhu je bilo nekoliko reflektora koji su osvjetljavali okolicu. S obzirom na to da im je bilo jasno kako se tamo nešto događa, odlučili su se približiti i istražiti.

Iskočili su kroz prizemni prostor i našli se na prostranoj livadi punoj grmlja i niskog drveća. Ograda im je bila s desne, istočne strane. U mraku nisu mogli razabrati sigurnosne kamere za koje su znali da su postavljene na ogradu, ali su bili poprilično sigurni da su okrenute na vanjsku stranu. Zdravko je poveo put. Noćno nebo bilo je vedro i bilo je mjesečine. Zbog toga ih je vodio oprezno, od zaklona do zaklona, kako ih ne bi primjetili stražari ili kamere na osvijetljenoj zgradi. Kretali su se sporo, ali su se bez problema uspjeli zaobići zgradu i naći se stotinjak metara sjeverno od nje u mračnom zaklonu. Sa sjeverne strane zgrade nije bilo reflektora. Malena i okretna Tisa inzistirala je da se sama došulja do zgrade jer je smatrala da su nju najteže može otkriti. Marko i Zdravko složili su se s njenim argumentima i pustili ju prvu, no nevoljko jer su se bojali za sigurnost svoje drage prijateljice. Kako je i rekla, Tisa se odšuljala iza većeg grma i u kratkim, ali gotovo nečujnim, šprintevima došla do ruba zgrade. Došuljala se do niskog prozora preko kojeg su bile postavljene metalne šipke. Zavirila je unutra i zapazila malu prostoriju s metalnim krevetima na kat na kojima su ležali odrpani ljudi. Nekoliko ih je glasno kašljalo, a drugi su tiho razgovarali. Jedino svjetlo pružala je mala električna žarulja na stropu. Promatrala je nekoliko minuta, a zatim je primjetila kako su u sobu ušla dva naoružana uniformirana čovjeka. Ostavili su u sobi pladanj s nekakvom hranom, u prolazu je jedan od njih udario čovjeka koji mu se našao na putu, a zatim su izišli van uz glasan zveket metalnih vrata koja Tisa nije vidjela s mjesta na kojem se nalazila. Vidjela je kako ljudi uzimaju komade hrane s pladnja i halapljivo ih jedu. Uskoro su bili gotovi jer je hrane bilo premalo. Kad su se smirili, usredotočila se na dvojicu mlađih ljudi koji su sjedili na krevetu najbližem prozoru i tiho razgovarali. Činilo joj se da razgovaraju na kineskom. Tiho ih je dozvala. Skočili su s kreveta kao oprženi, malo ustuknuli, a zatim se približili prozoru. Tisa se stisnula uz zid te ju nisu mogli vidjeti. Predstavila im se i upitali tko su. Čula je da nešto raspravljaju među sobom, a onda je jedan odgovorio da su Monsantovi radnici. Pitala je trebaju li pomoć. Ponovno su nešto raspravili, a onda joj rekli da im pomogne skinuti šipke s prozora ako im želi pomoći. Rekla im je da pričekaju, a onda se odšuljala natrag do Marka i Zdravka.

Momci su čekali već gotovo pola sata i postajali su sve zabrinutiji za svoju prijateljicu. Zdravko je htio krenuti za njom da vidi je li joj se što dogodilo, no baš u tom trenutku Tisa je izronila iz grma na dva metra od njih. Silno im je laknulo. Ispričala im je što je vidjela u prizemnoj prostoriji. Složili su se da će pokušati pomoći radnicima. Povela ih je prema zgradi. Iako mnogo krupniji od nje, i momci su bili poprilično spretni te su uspjeli neopazice doći do prozora. Tisa je dozvala dvojicu radnika. Rekla im je da je dovela prijatelje koji će pomoći. Zdravko je izvadio velika kliješta i pilu. Radnik je otvorio prozor i uzeo pilu. Započeo je piliti šipku, a Zdravko je pronašao maticu na ležištu šipke i započeo ju odvrtati. I ostali radnici su se uskomešali i došli do prozora, barem oni koji su mogli stajati. Nakon nekoliko mukotrpnih i sporih minuta, uspjeli su skinuti dvije šipke što je bilo dovoljno za provlačenje kroz otvoreni prozor. Ljudi su počeli izlaziti, a prijatelji su im pomagali. Rekli su im da se stisnu uza zid. Bilo ih je desetak. Mlađi radnik s kojim je Tisa razgovarala zvao se Jackie Chan. Rekao im je kako u susjednoj prostoriji ima još radnika, nakon čega su prijatelji prišli drugom prozoru i oslobodili ljude na isti način. Nakon još petnaestak minuta s prijateljima je u mraku uz zid zgrade stajalo dvadesetak Monsantovih radnika, sve odreda Kineza. Prijatelji su upitali Jackie-ja čime su se radnici bavili. Objasnio im je da je on dva mjeseca s ostalim radnicima radio u podrumu te zgrade u pogonu za oplemenjivanje soje. U gotovu soju tu se ubacivala nekakva smjesa. Čuvari koji ih nadgledaju uvijek su nosili zaštitne maske. Radnici koji su tu radili više mjeseci, počeli bi teško kašljati i imati strašne bolove u trbuhu, a na kraju bi umrli.

Prijatelji su odmah odlučili sve što mogu kako bi zaustavili tu prljavu rabotu. Jackie im je rekao kako u pogonu postoji i veliki spremnik nafte kojim se pokreće agregat za struju. Objasnio im je kako na stražnjem zidu postoji mali otvor u kojem je pokretna traka. Kamioni dovoze soju u vrećama, a radnici ih ubacuju kroz otvor na traku koja ih spušta do pogona u podrumu. Prijatelji su podijelili radnike u manje skupine. Većina ih je mogla hodati, no neke je trebalo nositi. Tisa je povela prvu skupinu prema ogradi. Kretali su se najbrže što su mogli hvatajući zaklone iza grmlja i niskog drveća. Kad su stigli u blizinu ograde, uputila ih je prema prvoj napuštenoj zgradi prema jugu. Rekla im je da prođu kroz nju na drugu stranu te pronađu poklopac otvora izlaza iz skloništa koji se nalazio na travnjaku ispred zgrade. Radnici su krenuli prema zgradi prateći prirodne zaklone. Tisa se zatim vratila do pogona te na isti način povela i ostale skupine radnika. Sve skupine uspjele su neopaženo preći čistinu i doći do zgrade iza koje je bilo sklonište. Nakon kojih pola sata prijatelji su sami stajali u mraku stisnuti uza zid na sjevernoj strani zgrade. Došuljali su se do otvora koji se nalazio na zidu po prilici na sredini zgrade. Razmaknuli su plastični pokrov, posvijetlili unutra i vidjeli metalnu pokretnu traku koja je ukoso išla prema dolje. S obzirom na to da je otvor bio dosta malen, Tisa je predložila da krene sama. Momci su počeli negodovati bojeći se za njenu sigurnost, no nakon kraćeg nagovaranja shvatili su da je to bolje nego da netko od njih zaglavi u uskom otvoru. Spustili su uže i Tisa je polako krenula dolje. Uzela je baterijsku svjetiljku i upaljač. Spretno se spustila desetak metara i našla se u prostoriji na metar udaljenosti od velikog stroja u koji je ulazila traka. U sobi nije bilo svjetla, a strojevi i oprema bili su isključeni. Spustila se na tlo, upalila svjetiljku i proučila prostoriju. U njoj je bilo mnogo bačvi s oznakama da se u njima nalazi soja. Na jednom zidu bila su velika dvostruka, a na drugom manja metalna vrata. Otvorila je manja vrata i ušla u prostoriju s električnim agregatom. Sa strane je bio veliki spremnik. Tisa se uzverala na spremnik i otvorila poklopac. Zapuhnuo ju je smrad nafte. Pronašla je ventil i odvrnula ga. Nafta je počela istjecati na pod. Pronašla je kantu, napunila ju naftom. Uzela je kantu i izlijevala naftu po liniji od spremnika do pokretne trake u glavnoj prostoriji pogona. Popela se na traku, primila uže i upalila naftu razlivenu na tlu upaljačem. Odmah je buknuo plamen koji je krenuo prema otvorenim vratima prostorije sa spremnikom. Hitro se počela verati uz pokretnu traku koristeći uže. Gore su ju čekali zabrinuti prijatelji. Izišla je iz otvora i rekla im da bježe. Svo troje potrčali su uza zid prema ogradi. Desetak sekundi kasnije iza leđa začuli su snažnu eksploziju. Bacili su se u zaklon iza ovećeg grma.

Iz otvora na zidu pedesetak metara iza njih sukljao je plamen i gusti dim. Krenuli su prema ogradi trčeći od grma do grma. Kad su se malo udaljili, vidjeli su da su reflektori na vrhu zgrade počeli osvjetljavati čistinu u smjeru ograde. Iz glavnog ulaza u pogon istrčavali su naoružani stražari, neki u oklopima, a drugi tek napola obučeni. Neki su ulazili u kombi, a drugi su se raštrkali oko zgrade. Dalje na zapadu gdje su se nalazili centralni objekti vidjeli su još dva vozila koja su se brzo približavala. Oprezno su krenuli čistinom prema napuštenoj zgradi. No na njihovu nesreću, baš prema njima krenuo je kombi sa stražarima iz pogona. Sakrili su se i čekali. Kombi je stao pedesetak metara od njih. Iz njega je izišlo osam stražara. Počeli su sustavno pretraživati teren oko kombija krećući se u sve širim krugovima. Prijatelji su se ukopali na mjestu svjesni da će ih otkriti ako se počnu kretati. Međutim, dva stražara došli su preblizu. Znajući da je faktor iznenađenja na njihovoj strani, Zdravko i Tisa otvorili su vatru i pokosili tu dvojicu. Ostali stražari posakrivali su se u zaklone. Prijatelji su imali veliku prednost jer su ih vidjeli zbog svjetala na kombiju i svjetiljki na njihovim puškama. Stražari su se počeli oprezno kretati u njihovom smjeru. Tisa je opet zapucala i pogodila jednog. Plamen iz puške otkrio je njen položaj te su neki stražari otvorili vatru u njihovom smjeru. Marko i Zdravko krenuli su prema najbližim stražarima tiho se šuljajući. Momci su iskoristili prednosti mraka i terena, te se dvojici približili sa strane koju nisu osvijetlili. U mraku se začulo fijukanje oštrice sjekire i debelog lanca te bolni jauci. Dvojica stražara pali su kao pokošeni, no ostala četvorica počeli su pucati u Marka i Zdravka. Dečki su se bacili u zaklone. Obojicu je okrznulo nekoliko metaka no to ih nije pokolebalo. Tisa im je nastavila pružati potporu preciznim hitcima iz svoje puške. Okretni kao pantere iskočili su iz zaklona i potrčali prema najbližem stražaru. Nesretnik nije imao nikakve šanse. Ponovo su se bacili u zaklon. Kad je Tisa opet zapucala prema preostaloj trojici stražara, dečki su ponovili akciju od maloprije i zatukli još jednoga. Zadnja dvojica počela su se povlačiti prema kombiju, no nisu uspjeli doći ni blizu. Pali su pokošeni Tisinim pogotcima. Kombi se pokrenuo. Zdravko je stavio sjekiru na leđa, zatrčao se, skočio i uhvatio za stražnja vrata. Šakom je razbio prozor i uskočio unutra. Vozač je izvukao pištolj i zapucao. Zdravko se izmaknuo, uhvatio ga za ruku, isukao nož i prerezao mu vrat. Krv je zašikljala na sve strane. Vozač je zahroptao i umro, a glava mu je pala na volan. Kombi se zaustavio.

Tisa i Marko vidjeli su da Zdravku ne treba njihova pomoć i nastavili trčati prema napuštenoj zgradi na jugu. Zdravko je, potaknut željom da zaštiti svoju dragu, ali ranjivu prijateljicu, započeo skidati zaštitni prsluk s preminulog vozača kako bi isti mogla koristiti Tisa. Taman kada je dovršavao skidanje prsluka, brecnuo se primjetivši svjetla koja su osvijetlila kombi. Ista su pripadala drugom kombiju koji se brzo približavao iz smjera zgrade u kojoj je bio pogon za oplemenjivanje soje. Iskočio je iz kombija i potrčao prema jugu. Kombi ga je pratio. Tisa i Marko došli su do napuštene zgrade, uskočili unutra kroz prozorska okna u prizemlju i sakrili se u mraku. Zdravko je gubio utrku s kombijem dvadesetak metara od zgrade. Skočio je u stranu kako ga kombi ne bi pregazio, a ovaj je naglo zaokrenuo i stao. Vrata su se otvorila, iskočilo je pet naoružanih stražara. Zapucali su prema Zdravku koji je ležao na podu. Pogodila su ga dva metka i zamračilo mu se pred očima. Vidjevši što se dogodilo, Tisa je iskočila iz zaklona, postavila se na prozor i zapucala prema gadovima koji su joj upucali najdražeg prijatelja. Stražari su se raštrkali. Trojica su potrčala prema zgradi, a dvojica se nastavila približavati Zdravku uperenih pušaka. No nisu računali na to da je ranjena zvijer najopasnija – Zdravko je iznenada skočio na noge, pojurio prema najbližemu i sasjekao ga sjekirom prije nego što je uspio zapucati. Zatim je potrčao prema zgradi praćen pucnjevima. Pogodio ga je još jedan metak, no izdržao je, nastavio trčati te kroz prozorsko okno uskočio u prizemnu prostoriju. Dvojica stražara krenula su se penjati za njim dok su se druga dvojica priljubila uz zgradu uz prozor iza kojeg je bila Tisa. Zdravko se povukao u hodnik gdje ga je čekao Marko. Dvojica stražara koja su ga pratila također su iz prostorije ušla u mračni hodnik. Bili su oprezni no nedovoljno – Marko ih je vrebao iz mraka, snažno zamahnuo i razvalio lubanju bližemu od njih svojim teškim lancem. Drugi je zapucao. Pucnjevi su nakratko osvijetlili tamu tako da je posljednje što je vidio bio debeli lanac koji je iz mraka doletio u njegovu glavu. U susjednoj prostoriji Tisa je i dalje pucala na preostalu dvojicu stražara. Bili su pritisnuti uza zid nastojeći da njena puška koja je bila isturena kroz prozor ne zapuca baš u njih. U jednom trenutku začuli su neko kretanje iza njih. Bio je to Marko koji je potiho iskočio kroz prozor kroz koji je ušao Zdravko, dotrčao do prvog i odvalio ga udarcem lancem. Posljednji stražar potrčao je prema kombiju koji se već počeo kretati. Tisa ga je oborila pogotkom u leđa. Zdravko je iskočio iz prozora pokraj Tise i potrčao prema kombiju koji se već pokrenuo, no usporavala ga je meka zemlja i raslinje koje je zapinjalo za kotače. Ovaj je put dotrčao do prednjih vrata, otrgnuo ih, pograbio vozača i bacio ga na pod. Prije nego što je nesretnik shvatio što se događa, snažan udarac sjekirom raskolio mu je lubanju …

Kombi je stajao upaljenih svjetala. Prijatelji su se osvrnuli i vidjeli da se ispred zgrade pogona nalazi još nekoliko vozila od kojih je jedno bilo vatrogasno i mnoštvo ljudi. Činilo se da su zaokupljeni gašenjem požara. Nitko ih nije slijedio. Svjesni da vrijeme nije na njihovoj strani, s stražara su brzo pokupili samo puške i municiju te opet uskočili u zgradu. Tisa i Marko podupirali su izranjavanog Zdravka i preko livade došli do otvora skloništa na suprotnoj strani zgrade. Tu ih je čekao zabrinuti Jackie Chan koji im je rekao da su ostali radnici već sišli dolje. Otvorio je poklopac i prijatelji su se polako spustili metalnim stepenicama osobito pazeći na Zdravka. Radnici su ih čekali u tami. Bili su silno prestrašeni osjećajući smrad trupala nekoliko nesretnih ljudi i debelog čudovišta, no znali su da nemaju izbora ako žele preživjeti. Kad su vidjeli prijatelje koji su imali svjetiljke, silno im je laknulo. Tisa im je rekla da se ne boje već da pođu s njima na drugu stranu. Marko je poveo skupinu kroz tunel. Zdravi su bolesne i nemoćne morali vući po tlu, no kad su stigli na prostoriju na drugoj strani ipak je bilo lakše. Prijatelji su ih poveli kroz sklonište pazeći da zatvore sva vrata za sobom. Popeli su se stepenicama do podruma zgrade, a zatim do prizemlja. Izišli su napolje. U daljini, s druge strane ograde vidjeli su nekoliko kombija koji su kružili pretražujući zemljište. Vatrogasci su razvukli šmrkove s vozila i gasili požar u sabotiranom pogonu. Okruživao ih je mrak i činilo se da ih nitko nije primjetio. Zadovoljni što su uspjeli u svom naumu, prijatelji su krenuli prema planini smeća koja se nazirala u tami vodeći sa sobom nesretne ljude koje su spasili od polagane, ali sigurne smrti.

View
Sešn 10 (DM apruvd verzija)

Iduća dva dana (05. i 06.11.) prijatelji su proveli odmarajući se u ciganskom selu. Ujutro su odmah razgovarali s Đorđetom, kraljem Cigana koji je rekao da će prihvatiti Marwu uz malu naknadu. Rekli su mu da su pronašli nekakve gljive što ga je silno zainteresiralo te je kupio pola sadržaja jedne vreće plativši poštenu cijenu. Rekao im je da je voljan kupiti još ako pronađu, osobito ako gljive budu što mlađe.

Trećeg dana (07.11.) zahvalili su Đorđetu na gostoprimstvu i krenuli natrag prema Panonskoj četvrti. Prešli su rijeku uz pomoć ljubaznih splavara i krenuli napuštenim uličicama prema sjeveroistoku. Kretali su se sporo u nastojanju da ne sretnu nikoga. Nakon nekoliko sati prolazili su između nekih napuštenih stambenih zgrada. Bili su već relativno blizu Panonskoj četvrti. Iznenada Tisa zapazi odbljesak metala kroz prozor na katu zgrade. Prije nego što je stigla reagirati zaspe ih kiša metaka. Marko i Zdravko uspjeli su se izmaknuti, no Tisa je bila teško ranjena. Pala je u zaklon, Zdravko je ostao uz nju, a Marko potrčao prema ulazu u zgradu. Iznenada na njih otvori paljbu i napadač iz susjedne zgrade. Nekoliko metaka okrzne Zdravka. On odmah skoči u akciju i pojuri prema toj zgradi. Popne se stepenicama do ulaza i bez razmišljanja o svojoj sigurnosti uleti u prizemlje zgrade od kuda se pucalo na njih. Napadač, obučen po arapski, okrenuo je pušku prema njemu, ali prekasno. Zdravko ga je sasjekao i nije se više ustajao. Marko je uletio u drugu zgradu i potrčao stepenicama prema gore. Ušao je u stan u kojem ga je čekao napadač koji je stajao kod prozora. Pucao je, no Marko se izmaknuo. Tada je teško ranjena Tisa iskoristila priliku i pogodila napadača s leđa jer se neoprezno odmaknuo iz zaklona. Zateturao je i dočekao se na Markov lanac. Bilo mu je dovoljno. Zdravko se okrenuo prema izlazu i taman kad je izišao prostrijelio ga je metak trećeg napadača koji se krio iza kućice s kontejnerima za smeće. Strašno ga je zaboljelo, gotovo se srušio, ali je izdržao i krenuo prema napadaču. Za to vrijeme i Marko je istrčao na cestu i krenuo u pomoć prijatelju. Zdravko je pogođen ponovno i srušio se na pod umirući. Napadač je izišao iz zaklona u pravom trenutku za Marka koji je dotrčao iza zida i snažno ga ošinuo lancem. Napadač je počeo bježati no Marko je pojurio za njim i dokrajčio ga još jednim udarcem. Tisa je ne mareći za vlastite ozljede dotrčala do umirućeg prijatelja Zdravka, previla mu rane i spasila ga da ne iskrvari. Povukli su se u prizemlje najbliže zgrade gdje je Tisa nastavila liječiti rane svojim prijateljima te su mogli nastaviti put. Pronašli su ležajeve i nekakve bilješke te s obzirom na odjeću napadača zaključili da su naletjeli na izdvojeno stražarsko mjesto Faroukovih ljudi. Nakon što su se pribrali, nastavili su putovanje.

Predvečer su stigli do južne barikade Panonske četvrti. Stražari su ih propustili te su otišli do velečasnog Žarka. Ljubazno ih je primio, previo im rane i nahranio ih je. Rekli su mu kako su pronašli Ahmetovu majku i odveli ju na sigurno kod Cigana, a on je izjavio kako je Ahmet sada siguran kod Pu Yie i da će mu biti drago kad mu sutra ispriča novosti o njegovoj majci. Prijateljima je bilo dovoljno uzbuđenja za jedan dan te su otišli na počinak.

View
Sešn 9 (DM apruvd verzija)

Idućeg dana (04.11.) prijatelje je probudio pucanj. Skočili su na noge i otrčali prema prostoriji u kojoj je bio zarobljenik. Vrata su bila otvorena. Unutra je stajao velečasni. Bio je pognut i malaksao, u ruci mu je bio pištolj iz kojeg se još dimilo. Zoltan je sjedio zavezan prosvirane lubanje. Rekao im je kako je pokušao urazumiti nesretnika, ukazati mu kako je njegova opsesija štetna i opasna, prvo po njega, a zatim za sve koji mu se nađu na putu. Bilo je bezuspješno – Zoltan je bjesnio, bacakao se i gotovo nadljudskom snagom pokušavao rastrgnuti užad. Vidjevši da je beznadno, velečasni ga je ubio kako bi uklonio opasnost za druge ljude. Savjest ga je užasno pekla, ali osjećao je da je to morao učiniti. Odvezao je truplo i sahranio ga u samostanskom dvorištu. Kad je sve bilo gotovo, zaključali su za sobom vrata i zaputili se natrag prema gradu.

Rano popodne stigli su do Panonske četvrti. Putem nisu susreli nikakve opasnosti. Kod župnog dvora dočekalo ih je iznenađenje – ispred vrata bila su dvojica Plavih ratnika, momaka koji su održavali red u ovoj četvrti kojom je vladao Milana zvani „Car“. Rekli su velečasnom i prijateljima kako Hrvoje, njihov zapovjednik (Milanov brat), želi razgovarati s njima, odmah. Odlučili su ne protusloviti te su krenuli za njima prema kući uz Stipinu birtiju. Ispred je bilo još momaka u plavom koji su se grijali kod vatre. Neki su bili naoružani dugim cijevima. Pratitelji su ih uveli unutra. Kroz dugačak hodnik došli su do veće sobe u kojoj je za stolom sjedio Hrvoje, a uz vrata su bila dvojica stražara. U kutu iza Hrvoja na maloj klupici sjedio je uplakani Ahmet, dječak iz Arapske četvrti kojeg su prijatelji spasili od nevolje i ostavili kod velečasnog na čuvanje. Velečasni je odmah prosvjedovao zbog toga što su prisilno odveli dječaka. Hrvoje je objasnio situaciju – dječak je nepoželjan jer izaziva pozornost Faroukovih uhoda. Imaju jedan dan da dječak nestane iz njegove četvrti, na bilo koji način. Vidjevši da Hrvoje nije čovjek s kojim se može pregovarati, prijatelji su prihvatili „ponudu“, a velečasni je izveo dječaka van.

Prijatelji su ostali unutra jer im je Hrvoje rekao da pričekaju. Objasnio im je kako bi zbog neugodnosti koje su mu izazvali dovodeći malog Arapa u njegovu četvrt, trebali za njega odraditi jedan posao. Iste večeri morali su se odšuljati do Faroukove kupelji u Arapskoj četvrti, mjesta gdje su se uz vladara četvrti Farouka mogli naći samo njegovi najpouzdaniji ljudi. Zadatak im je bio uočiti čovjeka s velikim crnim turbanom kad iziđe iz kupelji i pratiti ga do njegove kućice u blizini bazara. To je bio Ali, zapovjednik Asasina, Faroukove osobne straže. Nakon što Ali uđe u svoju kućicu, trebali su na nju baciti Molotovljev koktel i pobjeći u smjeru juga bez vraćanja u Panonsku četvrt barem tri dana. Nisu imali izbora nego prihvatiti što Hrvoje od njih traži. Izišli su van ispraćeni stražarom koji im je dao tri Molotovljeva koktela. Vani su sreli velečasnog koji se upravo zaputio s Ahmetom na Istočnu tržnicu kod svoje poznanice Pu Yie kako bi ju zamolio da se primi dječaka k sebi. Rekli su velečasnom da se nekoliko dana ne će vidjeti jer moraju nešto odraditi za Hrvoja i zaputili prema jugu.

Arapska četvrt nalazila se jugozapadno od Panonske. Krenuli su izravno na jug i preko uskih, napuštenih uličica izišli iz područja Panonske četvrti. Ušli su u ničiju zonu. Odlučili su se prikriti u nekakvu kuću i pričekati večer. Navečer su krenuli dalje. Znali su da je Faroukova kupelj na južnoj strani Arapske četvrti te su krenuli napraviti široki luk kretajući se daleko na jug, a zatim na zapad. U jednoj uličici na njih su iz mraka nasrnula tri velika izgladnjela psa. Zdravko i Marko umlatili su ih lancem i sjekirom, a Tisa se strateški postavila u zaklon kako ne bi morala pucati čime bi privukli pažnju. Međutim, kad su krenuli dalje, čuli su kretanje iz smjera zapada. Zdravko je zapazio ulaz u napuštenu zgradu, zavukli su se unutra i sakrili u mraku. Uskoro su se u ulici pojavila četiri čovjeka obučena po arapski naoružana puškama. Kretali su se polako i činilo se da traže nekoga. Prijatelji su se povukli dublje u mrak. Nakon nekoliko minuta stražari su odustali od potrage i krenuli natrag prema zapadu. Prijatelji su pričekali još neko vrijeme, a onda izišli na ulicu i nastavili prema jugu. Vođeni Zdravkovim nepogrješivim instinktom za snalaženje po ulicama, skrenuli su kroz manje ulice prema zapadu i nakon nekog vremena stigli do zida koji je s južne strane ograđivao Arapsku četvrt. Krenuli su uz njega prema zapadu.

Uskoro su uočili naseljenu zgradu na sjevernoj strani zida. Popeli su se u napuštenu zgradu na južnoj strani i pogledali preko. Primjetili su nekoliko stražara u dvorištu ispred zgrade. Imala je ravan krov, ali bila je niska. Zaključili su da je to kupelj. Pronašli su široku dasku i oprezno je prebacili kroz razbijeni prozor nekoliko metara do zida. Marko i Zdravko tiho su prepuzali preko daske na zid, a sa zida na krov kupelji. Tisa se spustila dolje u prolaz i nastavila ići uza zid. Nekoliko metara dalje, na dnu je uočila prozor. Pogledala je unutra i vidjela prostoriju u kojoj je bio naoružani čovjek koji je stajao pokraj orijentalno obučene žene koja je bila zavezana za stolicu. Nije joj mogla točno vidjeti lice, ali učinila joj se poznatom. U jednom se trenutku okrenula i Tisa je prepoznala Marwu, Ahmetovu majku. Uznemirena prizorom Tisa se priljubila uza zid i potiho dozvala Marka i Zdravka koji su se šuljali po krovu i rekla im što je otkrila. Prijatelji su se zabrinuli i odlučili spasiti ženu na bilo koji način. Ali prvo su imali za odraditi zadatak koji im je dao Hrvoje.

Tisa se također iz napuštene zgrade preko daske popela na krov kupelji. Marko i Zdravko zalegli su iznad ulaza u kupelj. Tisa je pregledala okoliš s krova pazeći da ju stražari ne primjete i otkrila dodatni ulaz u zgradu kupelji nasuprotno od glavnog ulaza. Na toj se strani krova također moglo neopazice spustiti na tlo i zaobići kupelj u sjenama. Tisa je uzela jedan radio prijemnik koji su zaplijenili od policijskog robota na autootpadu u nekadašnjoj Savskoj ulici, a Zdravko je imao drugi. Marko i Zdravko vrebali su iznad ulaza i nakon jednog sata iz zgrade je izišao čovjek s velikim crnim turbanom. Momci su se odmah spustili s krova na skrivenoj strani, i šmugnuli u uličicu. Čovjek s crnim turbanom, Ali, ušao je u širu uličicu koja je vodila prema sjeveru. Zdravko je preuzeo vodstvo i dao se u potjeru, a Marko je slijedio. Kretali su se mračnom usporednom uličicom od zaklona do zaklona. Viđali su Alija nakratko, ali Zdravku je to bilo dovoljno da procjeni kojim putem ide. Pratili su ga tako petnaestak minuta dok nisu došli do trga prepunog štandova odnosno bazara koji je bio najživlji dio Arapske četvrti. Bilo je kasno navečer te nije bilo prodavača već samo nekoliko skupina ljudi koji su pušili nargile grijući se uz vatre. Ali je produžio preko bazara prema uličici s nasuprotne strane. Zdravko i Marko uspjeli su neopazice preći trg te ući u uličicu taman dok je Ali ulazio u jednu potleušicu sklepanu od metala i drveta. Približili su se kućici oprezno držeći se mraka. Zdravko je proračunao kojim putem mogu najlakše pobjeći prema kupelji te su se postavili na ulazu u jednu mračnu uličicu koja je vodila prema jugozapadu. Upalili su Molotovljev koktel i bacili ga na Alijevu kućicu. Boca se rasprsnula i buknuo je plamen. Zdravko i Marko odmah su se dali u strateški uzmak. Krajičkom oka iza sebe primjetili su Alija kako istrčava i ispaljuje rafal metaka iz svog Kalašnjikova negdje u zrak…

Momci su trčali mračnim uličicama kao da im gori pod petama. Zdravko je radio prijamnikom javio Tisi da su izvršili zadatak no njoj je već bilo jasno da se nešto događa jer je s krova kupelji daleko prema sjeveru vidjela plamen, čula pucnjeve, a nekoliko stražara koji su čuvali kupelj krenulo je prema bazaru. Nakon manje od pet minuta zadihani Zdravko i Marko stigli su do ruba dvorišta ispred kupelji. Sakrili su se u sjene i preko radio prijemnika javili Tisi da se pripremi za akciju. Ispred ulaza u kupelj kod zapaljene bačve stajala su četvorica stražara. Marko je opalio iz dvocijevke na najbližega, a Tisa je svojom lovačkom puškom s krova oborila susjednog stražara. Preostali su se rastrčali na dvije strane – jedan se priljubio uza zid i krenuo prema ulazu u kupelj, a dvojica su stali u zaklon i zapucali prema Zdravku i Marku. Tisa je bila nemilosrdno precizna. Prišla je rubu krova i upucala onog koji se neuspješno pokušao prišuljati do ulaza u kupelj. Nakon toga riješila je drugu dvojicu koji su rasipali municiju na Zdravka i Marka koji su bili dobro prikriveni u mračnoj uličici. Zdravko i Marko tada su pretrčali dvorište i došli do vrata pomoćnog ulaza u kupelj. Oprezno su ih otvorili i spustili se stepenicama do drugih vrata. Lagano su ih otvorili i ušli u podrum. Iz hodnika s lijeve strane na njih su nasrnula dvojica stražara naoružana sabljama koji nisu imali šansi protiv Zdravkove oštrice i Markovog lanca. Zatim su upali u prostoriju ispred u kojoj se iza vrata skrivao još jedan stražar. Riješili su ga po kratkom postupku, a zatim odvezali ženu koja je sjedila zavezana za stolac. Tisa ju je dobro prepoznala kroz prozor – bila je to Marwa, Ahmetova majka. Imala je velike masnice po licu i rukama, jedva je stajala na nogama. Tisa je pomogla nesretnoj ženi da iziđe van, a Zdravko i Marko su pretražili hodnik. Pronašli su veliku cijev koja je završavala u nekakvoj metalnoj peći. Čuo se lagani šum kao da kroz cijev prolazi para. U prostoriji je bio zemljani pod na kojem su rasle gljive. Vidjelo se da su mnoge gljive otrgnute iz tla te su pronašli ukupno tri vreće pune gljiva. Uzeli su vreće, zaplijenili Kalašnjikove i sablje od mrtvih stražara, izišli van, momci su se uspeli preko zida te užetom prebacili Tisu i Marwu. Bila je iznimno umorna, ali zahvalna i bez pogovora je krenula za njima u mračne uličice u smjeru juga.

Nakon nekoliko sati probijanja kroz mračne napuštene uličice došli su do rijeke Save. Bila je duboka noć. Na zapadu je svijetlila nadzorna postaja na sjevernoj strani mosta preko Save te Monsantova postrojenja s južne strane. Krenuli su prema skeli. Skelari su čekali kod vatre na južnoj strani rijeke te su nakon cjenkanja prešli skelom na sjever i prebacili ih. Kratko su prošetali preko livade do ciganskog sela koje je bilo osvijetljeno bakljama i vatrama uz koje je bilo nekoliko stražara. Propustili su ih do šatora starog lovca Hamdije koji je spavao, ali se odmah probudio i ponudio im gostoprimstvo. Zahvalili su mu i iscrpljeni legli na spavanje na ležajevima na tlu njegova šatora.

View
Sešn 8 (DM apruvd verzija)

Ujutro (03.11.) nakon doručka prijatelji su rekli velečasnom Žarku kako su sada spremni pratiti ga do Mirogojskog groblja, što ih je zamolio nekoliko dana ranije. Velečasni im je zahvalio na ponudi, spremili su se i krenuli prema sjeveru. Uskoro su izišli iz granica Panonske četvrti i ušli u napuštene ulice na obroncima Medvednice. U dvorištu jedne kuće susreli su starca. Rekao im je kako tu živi sam, preživljava od skupljanja gljiva i ostalih plodova. Ostali stanovnici tih uličica odselili su postupno prema gradu, a osobito nakon zagonetnih nestanaka nekih od stanovnika koji su se događali tijekom proteklih mjeseci. Posljednji put se to dogodilo prije mjesec dana kada je nestao dječak, a njegovi roditelji su nakon neuspješne potrage također otišli na jug prema gradu. Rekao je kako ne zna zašto se to događalo, ali upozorio ih je da se čuvaju divljih pasa. Zahvalili su mu na informacijama i krenuli dalje prema sjeveru.

Nakon nekog vremena prijatelji su s velečasnim Žarkom stigli do južne strane groblja. Ušli su kroz potrganu ogradu. Groblje je bilo zapušteno, drveće i ostalo raslinje obuhvatilo je i upropastilo mnoge ploče i spomenike. Velečasni ih je poveo prema Arkadama na sjeveru u blizini kojih je bio spomenik i grobnica poginulih u pobuni protiv korporativne samovolje prije četiri godine. Uskoro su stigli do malog proplanka u središtu groblja. Na njemu se nalazio spomen-križ i grobnica. Ploča je bila razvaljena, a zemlja oko grobnice raskopana. Došli su bliže, pogledali unutra i vidjeli uništene i prazne lijesove. Prizor je bio krajnje uznemirujući. Pogledali su uokolo i zapazili tragove koji su išli prema obližnjoj kripti. Bila je to desetak metara dugačka i oko pet metara široka građevina s metalnim vratima na južnoj i sjevernoj strani. Južna vrata bila su lagano odškrinuta. Potiho su ih otvorili, posvijetlili unutra i vidjeli manju praznu prostoriju u kojoj su bila druga vrata na sjevernom zidu. Ušli su u prostoriju, otvorili druga vrata i otkrili hodnik koji je vodio nekoliko metara do idućih vrata. Tisa se došuljala do njih i poslušala. Čula je nekakvo kretanje u prostoriji iza. Prijatelji su se povukli van i nakon kraćeg dogovora odlučili zaskočiti one koje su bili unutra sa sjeverne strane. Izišli su van kroz južna vrata kripte, zatvorili ih i pokušali zabrtviti. Rasporedili su se oko sjevernih vrata kripte. Zdravko i Marko potiho su došli do njih i pripremali se na upad. Tisa i velečasni stajali su iza i promatrali situaciju. Nakon što je Marko snažnim udarcem odvalio vrata, velečasni ih je povikom upozorio na opasnost. Iza zapadnog zida kripte pojavila su se dva čudovišno izobličena čovjeka dugačkih kandži i krvavo crvenih očiju. Potrčali su prema Tisi i velečasnom koji je opalio iz pištolja, ali promašio. Tisa je prvoga puškom pogodila u tijelo, no nastavio je trčati. Zdravko i Marko odmah su se pridružili akciji. Okružili su dvojicu i počeli ih udarati lancem i sjekirom. Međutim, iza istočnog vanjskog zida kripte pojavila su se još dvojica koji su divljački nasrnuli na njih. Okršaj je bio kratak i krvav. Četvorica mutanata podlijegla su oštrici, dugačkom lancu i Tisinim preciznim hitcima. Zdravko i Marko zadobili su nekoliko oštrih posjekotina i ugriza, no nisu imali ozbiljnije ozlijede. Prijatelji su otvorili sjeverna vrata i ušli u prostoriju punu ostataka trupala u različitim stadijima raspadanja. Moglo se pretpostaviti da su neka trupla iskopana iz grobnice, a druga su vjerojatno bila od ljudi ubijenih nedavno. Bilo je očito da su mutanti bili lešožderi. Velečasni i prijatelji bili su neugodno iznenađeni onim što su otkrili te je velečasni predložio da produže dalje prema Remetama.

Remete su bile naselje na obroncima Medvednice nekoliko kilometara sjevernije u kojem je postojao stari samostan pavlinskih redovnika. Velečasni je rekao kako nije imao nikakva kontakta s redovnicima već nekoliko godina, ali pretpostavljao je da bi oni imati nekakva objašnjenja u vezi stvari koje su im se dogodile na groblju. S obzirom na to da je bilo rano popodne i bilo je još dosta vremena do mraka, prihvatili su prijedlog velečasnog. Kad su nakon pola sata hoda izišli iz groblja, krenuli su cestom prema sjeveru. Put ih je uskoro doveo do zapuštenih objekata nekadašnjeg krematorija. Na parkiralištu uz cestu bilo je nekoliko olupina automobila. Tisa je krajičkom oka primijetila odbljesak metala u prostoriji u prizemlju jedne od zgrada. Uspjela je viknuti „Uzbuna!“ u istom trenutku kada su prema njima zapucali skriveni napadači. Tisa i velečasni skočili su iza olupine kombija, a Marko i Zdravko priljubili su se uza zid zgrade. Dvojica napadača bili su u jednoj, a dvojica u drugoj zgradi. Bili su u zaklonima i pucali na prijatelje kratkim strojnicama. Tisa i velečasni uzvratili su vatru i time pružili potporu Marku i Zdravku koji su kratkim šprintevima, od zaklona do zaklona, uspjeli obići zgradu i doći do ulaza koji je bio s druge strane. Zdravko je tada otrčao do susjedne zgrade, ušao unutra i krenuo stepenicama prema krovu od kuda je netko pucao na njih. Popeo se, provalio vrata i nasrnuo na napadača koji je čučao iza zida. Ovaj je zapucao, ali na svoju nesreću promašio te je već nekoliko sekundi kasnije ležao u lokvi krvi, rasporene utrobe. Marko se nastavio šuljati oko prve zgrade. Zakoračio je iza zida i našao se licem u lice s naoružanim napadačem. Podigao je strojnicu prema Marku, ali nije stigao opaliti jer ga je ovaj snažno ošinuo lancem posred lica. Napadač se ošamutio i Marko ga je lako dokrajčio s još nekoliko udaraca. Marko je krenuo unutra kroz vrata taman kad je Zdravko izlazio iz susjedne zgrade. Tisa i velečasni iza svog zaklona vidjeli su dvojicu napadača koji su pucali po njima iz zgrade u koju je ušao Marko. Jedan od napadača neoprezno se izložio i Tisa ga je uklonila preciznim pogotkom. Zdravko se pridružio Marku u hodniku u zgradi. Šuljali su se od prostorije do prostorije sve dok nisu došli do velike sobe na zapadnoj strani. Unutra je bio četvrti napadač koji se skrivao iza stola i odmah zapucao po njima. Ozlijedio je Marka, ali su momci bez zastajanja nasrnuli na njega. Nije imao šanse protiv dvojice. Zdravko ga je sasjekao, a Marko ga je udario svom snagom u glavu i onesvijestio. Pretražili su sobu i otkrili papire s bilješkama i okultnim tekstovima te medicinsku knjigu o nekakvoj opskurnoj bolesti. Svi napadači imali su slične dugačke halje i nekakav simbol oko vrata. Zavezali su preživjelog napadača i, kada se osvijestio, natjerali ga da ih prati prema Remetama.

Napadač je kleo i psovao cijelim putem dok su hodali dalje. Činio se psihotičan, ali bio je lucidan. Proklinjao ih je i prijetio kako će ih njegov „gospodar“ kazniti. Nakon nekog vremena cesta ih je dovela do napuštenog sela u podnožju gore. Krenuli su prema staroj crkvi i samostanu koji su stajali uz cestu. Vrata su bila zaključana. Provalili su unutra i otkrili da je samostan napušten. Pronašli su radnu sobu u kojoj su bile knjige i dnevnik. Na kraju dnevnika bilo je navedeno kako je preostalih pet redovnika prije otprilike dvije godine odlučilo napustiti samostan i otići prema Mariji Bistrici u nadi da tamo ima više pripadnika njihova reda. Zarobljenika su zatvorili u manju sobu bez prozora. Tisa je razradila plan kako izvući što više podataka od njega. Prvo je otišla u njegovu sobu i donijela mu hranu i vodu. Iako je prema njoj bio podrugljiv i bezobrazan, bila je ljubazna i glumila da ima razumijevanja prema njemu. Uspjela ga je smiriti i započeti razgovor s njim. Rekao joj je da će biti nagrađena ako mu pomogne pobjeći. Glumila je da je zainteresirana i rekla mu kako će se vratiti uskoro. Izišla je van i prijateljima iznijela svoj lukavi plan – vratit će se i krenuti mu skidati uže s ruku i nogu. Tada će netko ući unutra, otkriti da ih je izdala, sputati, zavezati i ostaviti sa zarobljenikom. Momci su prihvatili igru.

Tisa se potiho ušuljala natrag u sobu. Krenula je odvezivati uže sa zarobljenikovih ruku. Vrata su se iznenada otvorila i u sobu je upao Zdravko. Bio je bijesan što ih je Tisa izdala, udario ju je, zavezao i ostavio da „trune“ zajedno sa zarobljenikom. Nakon što je izišao, Tisa se pribrala. Ispričala se zarobljeniku što mu nije uspjela pomoći, iako je imala najbolju namjeru. Prihvatio je razgovor i rekao da se zove Zoltan. Nekad je bio liječnik u bolnici u Korporativnom distriktu Zagreb. Počeo je istraživati okultno i odlučio je služiti Sotoni. S grupom istomišljenika otišao je na staro gradsko groblje gdje je otkrio jazbinu mutiranih žderača leševa. Počeo im je pribavljati svježe ljudsko meso i proučavati njihovo ponašanje. Zamolio je Tisu da, ako on ne preživi, kad bude imala priliku ode do njihove jazbine na groblju, uzme komad ljudskog mesa koje su žderali mutanti i odnese ga na sjevernu kapiju korporativnog distrikta. Neka kaže stražarima da nosi pošiljku od Zoltana za gospodina Helmutha Friedea. Tisa mu je zahvalila na informacijama, a zatim pozvala Zdravka. Zoltan je pobjesnio i pokušao se osloboditi, ali bezuspješno. Zdravko je ušao i odvezao lukavu Tisu koja je prijateljima i velečasnom ispričala sve što je doznala od Zoltana. Te noći spavali su u relativno uščuvanim krevetima u samostanskim sobama. Zdravka je probudila nekakva buka. Probudio je prijatelje i otišli su pogledati van kroz prozor na katu. Visoko iznad obronaka Medvednice vidjeli su svjetla nekih letjelica koje su se kretale u smjeru nekakvog svjetla gore u šumi. Promatrali su ih neko vrijeme – letjelice su sletjele u šumi, a zatim opet poletjele i krenule natrag u smjeru Korporativnog distrikta. Nakon toga prijatelji su se vratili na spavanje imajući u glavi mnoga pitanja na koja nisu znali odgovor.

View
Sešn 11 (DM apruvd verzija)

(08.11. ) Nakon što je pripremio doručak za prijatelje koji su prespavali kod njega u župnom dvoru, velečasni Žarko zaputio se do Istočne tržnice. Vratio se oko sat vremena kasnije vidno uznemiren. Rekao je prijateljima kako je čuo kako su proteklih nekoliko dana Ognjeni zmajevi pojačali ophodnje jer su noću na krovovima i mračnim uličicama primjećeni nepoznati likovi. Priča se da su to arapske uhode, možda čak Asasini. Osim toga, bio je i kod Pu Yie koja mu je rekla da su prije dva dana k njoj došla tri Ognjena zmaja i odveli dječaka Ahmeta. Vjeruje da su ga odveli u rezidenciju poštovanog gospodina Jing Janga. Prijatelji su se zabrinuli za dječaka i odlučili istražiti što se s njim dogodilo.

Slijedećeg dana (09.11.) Marko je rekao Zdravku i Tisi kako će otići razgovarati s Ho Sheejem te otišao u Istočnu tržnicu. Zaputio se do Jing Jangove rezidencije. Stražari u ulici gdje se nalazila rezidencije sumnjičavo su ga odmjerili, ali su ga propustili kada im je rekao da želi razgovarati s Ho Sheejem. Ušao je u dvorište u kojem su se ispred zapaljene vatre grijali stražari. Stražar ga je dopratio do bočnih prizemnih vrata rezidencije i uveo kroz hodnik do prostorije u kojoj je za stolom sjedio Ho Shee s još dvojicom naoružanih Kineza. Uljudno je zamolio Marka da sjedne. Marko ga je upitao za Ahmeta. Ho Shee je odgovorio da je dječak kod njih. Upitao je Marka je li nedavno bio u Arapskoj četvrti. Marko nije bio siguran zašto mu Ho Shee postavlja to pitanje te je odlučio slagati i negirati svoje nedavne avanture u Arapskoj četvrti. Ho Shee mu je odgovorio kako poštovani gospodin Jing Jang ima određene sumnje kako su mu Marko i njegovi prijatelji svojim aktivnostima prouzročili štetu te će zbog toga ostati u pritvoru. Dvojica stražara u prostoriji prišla su Marku i tražili da ostavi oružje i pođe s njima. Marko je bio uvjeren kako će Jing Jangu jednostavno dokazati da je riječ o nesporazumu te je odložio oružje i pošao sa stražarima do susjedne prostorije bez prozora s čvrstim metalnim vratima koja su zaključali za njim.

Nakon što se Marko već nekoliko sati nije pojavljivao, Zdravko i Tisa koji su ga čekali na Istočnoj tržnici postajali su sve nervozniji. Zdravku je dosadilo čekanje te je rekao Tisi da ostane na tržnici i bude na oprezu, a on će otići do rezidencije vidjeti što se dogodilo s Markom. Rekao joj je da se vrati kod velečasnog Žarka ukoliko se ne vrate do navečer. Krenuo je prema rezidenciji nevoljko jer nije želio ostaviti svoju dragu i krhku prijateljicu samu, ali nije imao izbora. Uskoro je došao do Jing Jangove ulice u kojoj su ga dočekali stražari. Nakon što im je rekao kako traži Marka koji je krenuo na sastanak s Ho Sheejem, naredili su mu da odloži oružje i pođe s njima. Zdravko je nevoljko poslušao i uskoro se našao u pritvoru s Markom. On mu je prepričao svoj razgovor s Ho Sheejem te su zaključili kako je najbolje Jing Jangu ispričati sve što im se dogodilo s Ahmetom i u Arapskoj četvrti. Stražari su im korektno ponudili hranu te su proveli noć u pritvoru iščekujući sutrašnji razgovor s Jing Jangom.

Predvečer (09.11.) vidjevši da se njeni prijatelji ne vraćaju, zabrinuta Tisa odlučila je nešto poduzeti. Krenula je prema istočnom rubu Istočne tržnice odnosno Kineske četvrti. Ušla je u napuštenu uličicu u blizini Jing Jangove rezidencije, popela se na vrh prazne, derutne stambene zgrade i izišla na krov. S krova se prostirao dobar pogled prema jugu tako da je jednostavno opazila rezidenciju, vatre koje su gorjele u dvorištu te stražare koji su čuvali objekt. Spustila se dolje, izišla na ulicu i krenula uskom, zakrčenom uličicom prema jugu. Probijala se kroz otpatke trudeći se ne stvarati buku. Odjednom je iz mračnog kutka začula podmuklo režanje. U mraku su se zažarila dva para krvavih životinjskih očiju koja su pripadala krvoločnim gladnim kurjacima koji su pojurili na nju. Tisa je instinktivno reagirala i pojurila prema jugu koliko su ju noge nosile. Za vratom je osjetila dahtanje pasa. Krajičkom oka spazila je razbijeno prozorsko okno na kući s desne strane na dva metra visine od tla. Skrenula je prema oknu, snažno se odrazila i rukama uhvatila za okno. Komadi razbijenog stakla zarili su joj se u ruke, no nije imala vremena razmišljati o tome. Zabacila se u stranu i prebacila noge u okno taman u trenutku kad je bliži pas skočio i škljocnuo zubima na mjestu gdje je trenutak prije bila njena stražnjica. Upala je u nekadašnju dnevnu sobu obiteljske kuće. Dva divlja psa bjesomučno su lajala i skakala no prozor je bio previsok za njih. Tisa je oprezno tapkala u mraku po prostorijama napuštene kuće dok nije došla do ulaznih vrata. Oprezno ih je odškrinula i vidjela da vode u dvorište i dalje u ulicu na suprotnoj stani. Lavež se sve slabije čuo. Šmugnula je kroz dvorište i nastavila se šuljati pustom uličicom prema rezidenciji. Uskoro je stigla do zida rezidencije s južne, mračne strane. Dvorište sa stražarima bilo je na sjeveru. Istražila je južni zid, pronašla mjesto gdje je bio napuknut i provukla se unutra. Šuljala se s južne strane kuće, otkrila je prizemni prozor, zavirila unutra i vidjela nekoliko stražara. Prošuljala se i do zapadne strane kuće, pogledala u svaki prozor no nije našla ni traga svojim prijateljima. Shvatila je da im, na žalost, nikako ne može pomoći te ponovno preskočila ogradu i pronašla zaklon u napuštenoj zgradi odmah do rezidencije gdje je provela noć.

Ujutro (10.11.) dva stražara otvorila su metalna vrata sobe u kojoj su bili Marko i Zdravko te ih poveli na kat rezidencije. Hodnikom su ih doveli do masivnih drvenih vrata. Otvorili su ih i uveli Marka i Zdravka u sobu. Bila je velika, sa širokim staklenim balkonskim vratima nasuprot ulazu. Po zidovima visjeli su kineski ornamenti, gobleni s tekstovima ispisanim nerazumljivim pismom, a u kutevima sobe bili su velike drvene statue zmajeva. Za masivnim drvenim stolom u sredini sjedio je sitni stariji Kinez s dugačkim perčinom u tradicionalnoj odjeći. Imao je velike okrugle naočale, a osim njih na licu je još imao upečatljive dugačke, zašiljene brčiće. Iza njega je stajao najveći Kinez kojeg su momci ikada vidjeli koji je za pasom imao mač, a uz nogu mu je bio prislonjen Kalašnjikov. Stražari su pograbili Marka i Zdravka i posjeli ih na dvije stolice koje su stajale blizu ulaznih vrata. Kroz otvorena vrata u sobu je ušao još jedan stražar koji je vukao mladog Ahmeta za ruku i postavio ga uz Marka. Jing Jang nešto je rekao stražarima na kineskom i jedan od njih otvorio je manja vrata na desnoj strani i ušao unutra. Nedugo zatim u sobu je ušao Lee Kay, prodavač trava koji je imao svoju kućicu na Istočnoj tržnici i ispod koje je u vlažnom podrumu Tisa pronašla rasadnik gljiva. Jing Jang rekao je Ahmetu da ispriča zašto je morao pobjeći iz svoje četvrti. Dječak je ispričao istu priču koju je već rekao prijateljima – kako je jedne večeri vidio starijeg čovjeka s dugim crnim perčinom kako ulazi u Faroukovu kupelj. Čovjek je nakon nekoga vremena izišao praćen Faroukom i rukovali su se. Nakon toga Ahmet je neoprezno napravio buku, Farouk je povikao, a stražari su zapucali i potrčali za njim. Lee Kay djelovao je smireno i nije prekidao dječakovu prispodobu. Jing Jang ga je zatim upitao je li ikad bio u Faroukovoj kupelji na što je prodavač odgovorio da nije. Nakon toga ga je upitao može li objasniti priče da se roba koju on isporučuje Jing Jangu može nabaviti u Arapskoj četvrti. Lee Kay je pojasnio da, ukoliko su te priče istinite, sumnja da Marko i Zdravko imaju svoje prste u tome. Momci su htjeli odmah odgovoriti na tu neutemeljenu optužbu, ali im je stražar zapovjedio da šute. Jing Jang se zatim okrenuo prema njima dvojici i upitao ih je imaju li što reći u svoju obranu. Odlučili su se braniti istinom – rekli su kako su prije šest dana upali u podrum Faroukove kupelji gdje su otkrili nasad gljiva. Lee Kay je izgubio smirenost i glasno počeo govoriti kako to nije moguće. Jing Jang je zatražio dokaz za tu tvrdnju. Rekli su kako imaju gljive, ali nisu kod njih. Naime, vreće s gljivama ostavili su kod velečasnog Žarka nakon što su se vratili od Cigana gdje su se sklonili nakon upada u Farokovu kupelj. Jing Jang je zapovjedio da jedan od njih donese dokaz, a drugi će ostati kao talac. Ako se prvi ne vrati do večeri, talac će biti pogubljen. Momci su zahvalili na ukazanom povjerenju, a Zdravko je požrtvovno rekao Marku kako će on ostati..

Nakon neprospavane noći zbog zabrinutosti za prijatelje, Tisa se popela na najviši kat napuštene zgrade i promatrala rezidenciju. Osjetila je ogromno olakšanje kad je vidjela kako Marko izlazi kroz glavna vrata. Zapazila je kako se uputio prema Panonskoj četvrti, sjurila se u prizemlje, hitro prošuljala kroz napuštenu pokrajnju uličicu i presrela ga na glavnoj cesti. Zagrlila ga je sretna što mu se nije ništa dogodilo i uplašeno ga priupitala što se dogodilo Zdravku. Kad joj je Marko objasnio kako je Zdravko u redu, kamen joj je pao sa srca te su produžili prema župnom dvoru. Zatekli su velečasnog u dvorištu, ukratko mu ispričali što im se dogodilo, uzeli vreće s gljivama i zaputili natrag. Uskoro su se vratili do rezidencije. Stražari su ih odmah odveli Jing Jangu. U sobi je uz njega bio samo Ho Shee. Marko mu je dao vreće, a on je bez riječi proučio sadržaj. Nešto je rekao stražaru na kineskom, ovaj je izišao i nakon nekoliko minuta doveo Zdravka i Ahmeta. Jing Jang im je zahvalio na iskrenosti, rekao kako bi mogao imati još poneki posao za njih. Ho Sheeju je naredio da pojača straže, osobito prema jugu, prema Arapskoj četvrti. Ho Shee ih je ispratio van, zahvalili su mu i otišli. Ahmeta su odveli kod Pu Yie i zamolili ju da se brine o njemu još neko vrijeme što je ona bez problema prihvatila. Nakon toga otišli su kod velečasnog da se odmore od uzbuđenja od protekla dva dana.

Idućih nekoliko dana prijatelji su proveli u župnom dvoru odmarajući se i razmišljajući o budućim aktivnostima. Pomagali su velečasnom u kućanskim poslovima i nisu se zabrinjavali glasinama o incidentima na granicama Istočne tržnice i Arapske četvrti. Jedne večeri (14.11.) sjedili su za stolom u kuhinji u prizemlju župnog dvora čekajući da velečasni zgotovi komad pečene klonirane piletine. Soba je bila u blagom suterenu i imala je veliki prozor od stakla koje je još bilo u jednom komadu. U jednom trenutku staklo je prsnulo, a puščano zrno se zabilo u zid iza Zdravkove glave. Prijatelji su reagirali instinktivno na opasnost – prevrnuli su stol i bacili se na pod. Velečasni se priljubio uza zid ispod razbijenog prozora. Zdravko i Marko oprezno su počeli puzati prema vratima, a još jedno zrno proletjelo im je iznad glava. Zdravko je prvi došao i otvorio vrata. Pridigao se, utrčao u hodnik i došao do ulaznih vrata. Oprezno ih je otvorio. Napravio je mali korak u dvorište, krajičkom oka spazio bljesak metala na prozoru zgrade ravno ispred njega i bacio se na tlo taman kad je netko zapucao na njega. Dopuzao je do zaklona i pričekao da se pojavi Marko. Kad je Marko došao do ulaznih vrata, Zdravko mu je viknuo da se čuva strijelca u zgradi ispred. Marko je iskočio i bacio se iza kamene ograde. Polako i oprezno momci su krenuli van iz dvorišta hvatajući zaklone nadajući se izbjeći metke koji su im letjeli iznad glava. Uspjeli su se približiti zgradi. Zdravko je tada začuo pucnjeve s desne strane. Tisa i velečasni su se uzajamno pokrivajući izišli iz kuhinje kroz razbijeni prozor i krenuli prema zgradi desno od župnog dvora iz koje je doletio prvi metak. Tisa je zapazila strijelca u zaklonu iza prozora na prvom katu, naciljala i pogodila ga metkom. Zajaukao je i povukao se u mrak. Nakon toga približio se Zdravko koji je odlučio pomoći krhkoj prijateljici ostavivši Marka da se sam pobrine napadača koji je pokrivao ulazna vrata župnog dvora. Tisa i Zdravko imali su pod nadzorom cijelo pročelje zgrade. Zdravko se oprezno približavao južnoj strani gdje je bio ulaz. Upao je unutra kroz razbijena vrata. S lijeve strane bile su stepenice prema katu. Odlučno je krenuo gore držeći se leđima uza zid. Zastao je pri vrhu i čekao ispred poluotvorenih vrata. Tisa je pozorno motrila prozore na prvom katu i primjetila strijelca kad se namjestio za gađanje kod susjednog prozora. Naciljala je i opalila. Zdravko je čuo pucanj, uletio u sobu, zapazio napadača u zaklonu kod prozora, dotrčao i rasjekao ga svojom sjekirom prije no što se snašao. Strijelac je bio obučen po arapski i imao je dugačku lovačku pušku koju je Zdravko uzeo i mahnuo Tisi s prozora. Ona je nakon toga krenula uza zid župnog dvora prema sjeveru. Marko je još čučao u zaklonu u blizini ulaznih vrata sjeverne zgrade. Tisa se pojavila iza zida župnog dvora desetak metara iza njegovih leđa, čučnula iza bačve i tiho mu doviknula da ga pokriva. Marko se ustao i potrčao prema ulazu u zgradu. Vrata su bila odvaljena i ušao je u mračni hodnik. Pronašao je stepenice i krenuo stepenicama prema gore. Penjao se do prvog kata i zaputio prema najbližim vratima koja su bila otvorena. Oprezno je zavirio unutra. Na njegovu nesreću, napadač je bio spreman. Čekao je spreman u svom zaklonu uz prozor te je prostrijelio Marka u rame. Ozljeda je bila bolna, no Marko je nepokolebljivo pohitao naprijed vitlajući svojim lancem. Snažno je udario napadača u glavu. Ovaj se ošamutio, ustao iza zaklona i skočio kroz prozor. Tisa je vidjela priliku kako iskače iz sobe na asfalt. Napadač je spretno doskočio i naciljao prema Marku koji je provirivao kroz prozor. Tisa je bila prikrivena iza bačve te je napadač umro od pogotka metkom u glavu ne znajući što ga je snašlo. Marko i Zdravko su se za nekoliko trenutaka našli uz Tisu upravo na vrijeme da vide prilike s bakljama kako trče prema njima iz smjera juga. Našli su se okruženi grupicom od desetak Plavih ratnika naoružanih palicama i Kalašnjikovima. Iza njih odmah se pojavio Hrvoje. Okrenuo je truplo na podu. Bio je to još jedan Arapin. Pogledao je prijatelje i glasno im zaprijetio da se izgube iz njegove četvrti jer su mu već nanijeli dovoljno problema svojim ničim izazvanim sukobom s Arapima. Vidjevši da je okružen svojim ljudima nisu imali izbora nego pokoriti se prijetnji. Velečasni se umiješao i zamolio ga da im dopusti da prenoće kod njega na što je nevoljko pristao. Njegovi ratnici pokupili su tijela dvojice napadača, a prijatelji su se vratili u župni dvor. Pečena klonirana piletina malo im je popravila raspoloženje, no bili su kivni što Hrvoje tako postupa prema njima nakon što su izvršili sve što je od njih tražio. Povukli su se na spavanje.

Idućeg dana (15.11.) zahvalili su velečasnom na gostoprimstvu i rano izjutro krenuli prema Istočnoj tržnici. Došli su kod Pu Yie, zahvalili joj na pomoći i poveli sa sobom Ahmeta. Odlučili su otići na jedino mjesto u ovom smrdljivom, neprijateljskom gradu gdje su uvijek bili dobro došli – kod Cigana.

View
Sešn 7 (DM apruvd verzija)

(31.10.) Stara Pelagija ljubazno je primila naše junake u svoj šator koji se nalazio do Đorđetovog. Tisa je s njom načelno porazgovarala o uzgoju gljiva. Starica se zainteresirala za temu te im rekla kako je i Đorđe njihov veliki ljubitelj. Zato ih je odvela u njegov šator da nastave razgovor. Tisa mu je rekla kako im se u njihovim lutanjima možda posreći da pronađu gljive u kakvom mračnom podrumu. Đorđe im je odgovorio kako bi vrlo rado kupio nešto mladih gljiva, osobito ako ih pronađu u kakvom podrumu blizu kineskog dijela grada. Njegova ponuda bila je dosta intrigantna te su mu se obećali javiti ako slučajno nabasaju na kakve mlade gljive. Pelagija ih je povela natrag u njen šator gdje su ju ponovno upitali o čudovišnom stvorenju koje navodno živi u šumi. Rekla im je da se dobro pripreme ako ga odluče potražiti te da joj svakako donesu njegov magični štapić ukoliko ga uspiju oteti od njega. Preporučila im je da krenu u šumu po danu budući da se već mračilo i zaželjela im sreću. Zahvalili su joj na savjetu i zaputili se do Hamdije.

Iskusni tragač Hamdija sjedio je pred svojim šatorom i čistio pušku. Srdačno ih je pozdravio i ponudio im rakiju. Ponudio im je prenoćište što su oni sa zahvalnošću prihvatili. Zdravko je malo pogledao po njegovom šatoru i uočio stari, robusni pištolj. Hamdija mu ga je ponudio za poštenu cijenu te ga je Zdravko, iako se već dobro sprijateljio sa svojom kosilicom, kupio kako bi imao mogućnost borbe s distance. Prenoćili su u toplim kožnim ležajevima na tlu šatora. Kad su se ujutro probudili, čuli su udarce metala o metal. Izišli su van i vidjeli čovjeka koji je na ognjištu pored svog šatora udarao po nekakvom komadu metala velikim čekićem. Bio je to kovač Bakir. Porazgovarali su s njim i kupili od njega kacige. Vidjevši sjekiru na Zdravkovim leđima ponudio mu je oštrenje. Zdravko se zahvalio i rekao da će mu je dati na oštrenje kasnije budući da se s prijateljima upravo zaputio obaviti jedan poslić u obližnjem šumarku…

Šumarak se nalazio istočno od Planine smeća, na desetak minuta hoda od sela. Uz rub je bilo nešto panjeva i oborenih stabala. S lakoćom su pronašli puteljak koji je vodio dublje unutra. Krenuli su i ubrzo se našli u relativno gustoj bjelogoričnoj šumi s visokim šipražjem. Vođeni Zdravkovim tragačkim umijećima nakon manje od sata hoda zatekli su se na malom proplanku koji se nalazio po prilici u središtu šumarka. Proplanak je nadvisivalo veliko drvo hrasta guste krošnje. Sjetivši se pripovijesti babe Pelagije, prijatelji su pripremili oružje i oprezno se približili drvetu. Tisa, kao najmanja i najspretnija krenula je do podnožja stabla u izviđanje. Krajičkom oka u travi kod drveta zapazila je odbljesak metala. Pogledala je bolje i otkrila metalni štapić zaboden u tlo povezan tankom niti koja se protezala nekoliko metara u stranu do sličnog štapića na drugom mjestu. Također je zapazila male metalne kuglice sa šiljcima koje su bile razbacane po travi neposredno oko stabla. Prijateljima je pokazala znak za opasnost i u tišini pogledom pretražila krošnju drveta. Grane su bile debele i pune žutog jesenskog lišća. Na jednoj od najviših grana zapazila je nešto vrlo neobično – nekakvo malo čovjekoliko stvorenje s crnim šišmišolikim krilima mirno je ležalo na grani. Mirovalo je i činilo se da spava. Tisa se polako povukla do momaka i rekla im da krenu u akciju. Marko je zauzeo položaj iza manjeg drveta i naciljao stvorenje svojom dvocijevkom. Zdravko je prišao drvetu i izvukao pištolj. Namjerno je ostao na čistini kako bi stvorenju odvukao pažnju od svojih prijatelja. Tisa se sklonila iza panja, izvukla lovačku pušku, naciljala i opalila. Promašila je, a stvorenje se u hipu vinulo u zrak i odletjelo dublje u krošnju. Zdravko je primjetio kako u ruci ima nekakav štapić kojim je zamahnulo prema njemu. Istog trenutka osjetio je kako ga svladava teški umor i jedva se othrvao porivu da se ispruži i zaspi. Tada je zapucao Marko, ali i on je promašio. Stvorenje je nastavilo letjeti u krošnji i zamahivati štapićem prema Marku i Zdravku, no snažni momci nisu se dali podložiti činima njegova magičnog štapića. Na kraju je podleglo jednom preciznom hicu iz Tisine puške i palo na pod u lokvi krvi. Stvorenje je bilo visoko oko metar i pol, izgledalo je kao velika lutka s ružnim kožnim krilima. Bilo je crno i potpuno golo bez ikakvih dlaka po tijelu. Velika ćelava glava bila je dodatno poružnjena šiljatim ušima i velikim ustima punim oštrih zubi. Beživotne oči bile su crne i reptilske. Svojim tankim prstima s dugim noktima čvrsto je držalo kratki izrezbareni štap u kojem su bili izrezbareni neprepoznatljivi simboli. Uzeli su štap iz njegovih ruku, samostrijel s deset strjelica koje je nosilo za pojasom te zamke koje je stvorenje postavilo oko drveta, a to je bilo šest zvonaca zabijenih u zemlju i na desetke kuglica s oštrim šiljcima. S obzirom da je stvorenje bilo sitne građe i lagano, otkinuli su jednu granu, zavezali ga kao janjca na ražnju i ponijeli.

Kad su izišli iz šume i krenuli prema ciganskom selu, još su ih na livadi zapazila neka djeca koja su se igrala na rubu sela i potrčala prema njima. Bilo ih je desetak, svi su bili musavi, bosi i raščupani. Na njihovim licima vidjelo se veliko zaprepaštenje koje je preraslo u euforiju kad su prepoznali mrtvog „Krampusa“. Uz buku i ciku malih pratitelja prijatelji su stigli do sela gdje su se već okupljali i stariji. Kad su ušli u selo i krenuli prema Pelagijinom šatoru ljudi su ih zaustavljali i čudeći se zapitkivali o njihovoj lovini. Stariji su glasno komentirali kako je starica ipak bila u pravu. Pelagija ih je dočekala kod svoga šatora, nestrpljivo poskakivajući poput malog djeteta. Kad je vidjela stvorenje na ražnju između Markovog i Zdravkovog ramena, lice joj se ozarilo i uz povike „Znala sam! Imala sam pravo.“ dotrčala je do prijatelja i postavila bujicu pitanja. Žamor i komešanje postajali su sve jači te je naposlijetku i Đorđe izišao iz svoga šatora i povikao da se stišaju i raziđu i daju starici malo mira. Ljudi su nevoljko poslušali te su Pelagija i prijatelji naposlijetku mogli na miru sjesti u njenom šatoru zajedno s njihovom lovinom. Ukratko su joj ispričali svoje doživljaje u šumi i dali joj čarobni štapić. Izgledala je prezadovoljno. Rekla im je da joj daju dan ili dva vremena za proučavanje nakon čega će moći baciti čini kojima će poboljšati njihova oružja. Zahvalili su joj i produžili do tragača Hamdije da ga zamole za gostoprimstvo što je on sa zadovoljstvom prihvatio.

Idućeg dana (1.11.) Zdravko je dao svoju sjekiru kovaču Bakiru na oštrenje. To je potrajalo nekoliko sati nakon čega je sjekira bila osjetno oštrija i Zdravku se činilo da mu bolje leži u ruci. Poslije toga otišli su k Pelagiji koja je proučila čarobni štapić. Momci su u njenom šatoru na tlo položili sjekiru, samostrijel i lanac, a starica je sa štapićem u ruci započela pjevušiti bajalicu na nekom neobičnom jeziku. Njen hrapavi glas postajao je sve glasniji, rukama je počela izvoditi neobične figure u zraku, oči su joj bile poluzatvorene i činilo se da ne vlada svojim tijelom. Iznenada se štapić u njenoj ruci zažario te su uz glasan prasak iz njegova vrška izletjele tri munje. Po jedna munja udarila je i protresla po jedno od oružja položenih na tlu i zatim nestala. Štapić je prestao svijetliti, starica je utihnula i srušila se na pod. Prijatelji su joj pohrlili u pomoć i posjeli ju na stolicu dok je ona nešto nerazgovijetno mumljala. Nakon kratkog vremena se pribrala i otvorila oči. Rekla im je kako ju je bacanje čini iscrpilo, ali da je uspjela. Momci su podigli oružje s poda da ga pregledaju. Zapazili su da su se na rubovima oštrice sjekire, lancu i drški samostrijela pojavili maleni znakovi nalik na znakove nekakvog pisma. Starica im je pojasnila da se magija iz štapića usadila u njihovo oružje te će im pomoći da ga bolje koriste u borbama. Zadivljeni onime što su doživjeli, zahvalili su starici, uzeli svoje oružje i zaputili se natrag Hamdiji.

S Hamdijom su popričali o svojim budućim planovima. Kad su već bili tu, zaključili su da će pokušati istražiti što se događa u Monsantovim poljima soje. Zamolili su Hamdiju da ih ponovno isprati do napuštene zgrade u kojoj su pronašli sklonište. Ovaj put su željeli istražiti sklonište u potpunosti jer su se nadali pronaći put koji bi ih odveo s druge strane ograde koja je okruživala polja soje. Hamdija je prihvatio njihovu molbu, a oni su mu zahvalili i povukli se na spavanje u ležajeve koje im je pripremio.

Ujutro (02.11.) su s Hamdijom krenuli prema napuštenim zgradama blizu Monsantovih polja. Poveo ih je stazama uz Planinu smeća pa preko čistine do zgrada. Sakrio se u žbunje kako ga ne bi uočile ophodnje koje su prolazile uz ogradu s unutrašnje strane i rekao im da istraže i vrate se što prije. Požurili su do zgrade u kojoj je bilo sklonište. Spustili su se u podrum došli do velikih stepenica i spustili se nekoliko katova do skloništa. Vrata su bila zatvorena baš kako su ih i ostavili. Otvorili su ih i ušli. Pod svjetlima njihovih lampi sklonište se činilo netaknuto kakvo je i bilo. Produžili su do velike prostorije s ručicama za stvaranje struje. Otvorili su poklopac na zidu koji je vodio u uski tunel. Zavukli su se unutra i predvođeni Markom počeli puzati stotinjak metara do kraja tunela. Na kraju su opet opazili proširenje koje je vodilo u prostoriju obasjanu uskim tragom svjetlosti koja je dopirala odozgor. Marko je došao do kraja tunela i posvijetlio unutra. Prostorija je bila velika, a na jednom rubu bile su metalne ljestve koje su vodile do poklopca koji je bio nekoliko metara iznad tla. Bio je malo odignut, taman toliko da u prostoriju upada zraka sunčeva svjetla. Međutim, Marko je zapazio nešto jako uznemirujuće. Na tlu u blizini stepenica bilo je nekoliko ljudskih trupala. Očito su bila svježa jer se osjetio samo lagani smrad. Oprezno se izvukao iz tunela i doskočio na pod oko jednog metra niže. Naslutio je opasnost. Iznenada se iz mraka pojavila ogromna, debela, čovjekolika spodoba velikih mesnatih ruku koje su zamahnule prema njemu. Izmaknuo se i udario čudovište lancem. Iz tunela je provirio Zdravko sa sjekirom u ruci no čudovište je jednostavno iščeznulo pred njihovim očima. Ušao je u sobu i stao uz prijatelja leđa uz leđa. Tisa je pripremila pušku i zauzela taktički povoljan položaj nekoliko metara dublje u tunelu od kuda je imala dobar nadzor situacije u prostoriji. Čudovište se ponovno stvorilo niotkuda i udarilo Zdravka. Ošamućen, ali neuzdrman uzvratio je udarac i zasjekao ga svojom vjernom sjekirom. Ponovno je nestalo. Tisa je naciljala i napeto čekala. Kad se čudovište opet stvorilo da udari po Zdravku ispalila je metak i prosvirala mu glavu. Zvijer je zaurlala i okrenula se prema Tisi što je Marku bilo dovoljno da ju dokrajči svojim lancem. Stropoštala se na pod i sve je utihnulo. Tada su začuli prigušeno zapomaganje. Oprezno su se primakli truplima uz ljestve. Među njima je bio jedan jedva živi stariji čovjek. Tisa mu je previla rane i dala malo vode. Kad se pribrao ispričao im je svoju priču.

Čovjek se zvao Ching Sheng i prijavio se za rad u Monsantovom poljoprivrednom kombinatu prije dvije godine. Kao i mnogi drugi potpisao je ugovor na pet godina i započeo raditi fizičke poslove na poljima soje južno od Save. Posao je bio težak, ali imali su jedan dan odmora tjedno i pristojne obroke. Plaća je bila isplaćivana na njegov korporativni račun te ju nije mogao podići prije isteka ugovora, a korporativni službenik je na njegov zahtjev dio transferirao na račun njegove obitelji (tako mu je barem bilo rečeno). Prije tri mjeseca dovršena je izgradnja pogona za oplemenjivanje soje koji se nalazio u blizini. Pogon je očito bio važan jer je gospodin Helmuth Friede, ravnatelj kombinata i jedan od viših Monsantovih managera osobno nadgledao radove. Svi radnici dobili su ponudu za rad u novootvorenom pogonu. Plaća za rad u njemu bila je dvostruko viša od redovne te se Ching javio na ponudu. Prije dva mjeseca primljen je na rad u novi pogon. Već idući dan saznao je da su neki od radnika koji su počeli raditi nekoliko tjedana ranije bili bolesni odnosno snažno su kašljali i teško disali te nisu mogli raditi već su samo ležali u svojim spavaonicama. Osim toga, neobično je bilo i to što su čuvari i korporativni tehnolozi koji su radili u pogonu uvijek imali zaštitne maske kakve običnim radnicima nisu dali. Nakon mjesec dana Ching Sheng također je počeo teško disati i snažno kašljati. Bolest se pogoršavala te je prije tjedan dana nemoćan završio u krevetu. Životario je tako još nekoliko dana te je, koliko se uspjevao prisjetiti, očito upao u nekakvo bunilo, a možda i u komu. Prije nekog vremena, možda jedan dan, probudio se na tlu ove mračne prostorije okružen truplima još nekoliko ljudi koji su radili s njim. Leđa su ga snažno boljela te je pretpostavio kako su zaključili da je umro te ga jednostavno bacili unutra s ostalim mrtvacima. Dugo je ležao nemoćan da se pokrene kad je iznenada osjetio snažan smrad i teške stope nekog ogromnog i odvratnog stvorenja koje se pojavilo niotkuda i počelo proždirati jedno od trupala u prostoriji. Zgrožen i užasnut stisnuo se uza zid i pokušavao biti savršeno miran. Čudovište je prestalo žvakati truplo i nestalo. Tada je začuo kretnje i prigušene glasove iz mraka, a uskoro su se pojavili prijatelji koji su ga spasili ubivši čudovište.

Prijatelje je potresla priča nesretnog čovjeka. Zaključili da su dovoljno saznali i krenuli natrag noseći starca sa sobom. Polako su se izvukli iz skloništa zatvarajući za sobom sva vrata. Kad su se popeli do prizemlja, Zdravko se odšuljao do Hamdije i rekao mu kako su pronašli jednog unesrećenika kojeg žele što prije dovesti do Istočne tržnice. Marko i Tisa su vukući Ching Shenga sa sobom došli do Hamdije skrivajući se u zaklonima od pogleda sigurnosnih kamera i mogućih ophodnji uz ogradu. Tada ih je sve najsigurnijim putem poveo preko livada do skele kojom su Cigani prevozili putnike na sjevernu obalu rijeke Save. Zahvalili su mu na pomoći i uz malu nadoknadu skelarima prešli na drugu obalu. Zdravko je upregnuo sva svoja umijeća kako bi pronašao što sigurnije uličice kojim bi prijatelje doveo do Istočne tržnice. Kretali su se sporo u nastojanju da ne susretnu nikoga, a osobito arapske ophodnje ili kakve naoružane razbojnike. Predvečer su konačno stigli do barikade na jugozapadu Kineske četvrti. Prepoznajući Marka stražari su ih nesmetano pustili unutra. Stari Ching Sheng izgledao je iscrpljeno i jedva je hodao pridržavajući se za Marka i Zdravka. Krenuli su pokrajnjim uličicama do dvorane majstora Sheng Chinga koji je bio starčev rođak. Ušli su u dvorište iza dvorane, a Marko je potražio majstora. Bio je sam u sobi kraj dvorane i iznenadio se kad je unutra banuo Marko. No pravo iznenađenje uslijedilo je kad je vidio Ching Shenga. Majstor je polegao bolesnika u krevet i zamolio da odu po Pu Yie što je Tisa odmah učinila. Sjeo je na krevet uz rođaka i počeo s njim razgovarati na njihovu jeziku. Chingov glas bio je slab i isprekidan kašljem. Tada je došla Pu Yie s oblozima i napitkom u bočici. Previla ga je i dala mu da popije napitak nakon čega je uskoro zaspao. Majstor Shing Cheng tada je zatražio odgovore od prijatelja i oni su mu ispričali što se dogodilo. Izgledao je zabrinut i rekao im kako će svakako razgovarati s poštovanim gospodinom Jing Jangom i reći mu što se događa na poljima soje. Zahvalio im je na svemu što su učinili za njegovog rođaka. Oni su se pozdravili s njim i zaputili na istok prema Panonskoj četvrti. Stražari su pustili unutra uz malu naknadu te su otišli do župnog dvora. Velečasni Žarko srdačno ih je primio na večeru, a oni su mu prepričali svoje doživljaje. Mladi Ahmet bio je jako sretan i zahvalan što su razgovarali s njegovom majkom. Zadovoljni time što su pomogli dječaku i Ching Shengu te iscrpljeni borbom s odvratnim čudovištem povukli su se na spavanje.

View

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.