Zagreb 2028 - d20 Modern

Sešn 8 (DM apruvd verzija)

Ujutro (03.11.) nakon doručka prijatelji su rekli velečasnom Žarku kako su sada spremni pratiti ga do Mirogojskog groblja, što ih je zamolio nekoliko dana ranije. Velečasni im je zahvalio na ponudi, spremili su se i krenuli prema sjeveru. Uskoro su izišli iz granica Panonske četvrti i ušli u napuštene ulice na obroncima Medvednice. U dvorištu jedne kuće susreli su starca. Rekao im je kako tu živi sam, preživljava od skupljanja gljiva i ostalih plodova. Ostali stanovnici tih uličica odselili su postupno prema gradu, a osobito nakon zagonetnih nestanaka nekih od stanovnika koji su se događali tijekom proteklih mjeseci. Posljednji put se to dogodilo prije mjesec dana kada je nestao dječak, a njegovi roditelji su nakon neuspješne potrage također otišli na jug prema gradu. Rekao je kako ne zna zašto se to događalo, ali upozorio ih je da se čuvaju divljih pasa. Zahvalili su mu na informacijama i krenuli dalje prema sjeveru.

Nakon nekog vremena prijatelji su s velečasnim Žarkom stigli do južne strane groblja. Ušli su kroz potrganu ogradu. Groblje je bilo zapušteno, drveće i ostalo raslinje obuhvatilo je i upropastilo mnoge ploče i spomenike. Velečasni ih je poveo prema Arkadama na sjeveru u blizini kojih je bio spomenik i grobnica poginulih u pobuni protiv korporativne samovolje prije četiri godine. Uskoro su stigli do malog proplanka u središtu groblja. Na njemu se nalazio spomen-križ i grobnica. Ploča je bila razvaljena, a zemlja oko grobnice raskopana. Došli su bliže, pogledali unutra i vidjeli uništene i prazne lijesove. Prizor je bio krajnje uznemirujući. Pogledali su uokolo i zapazili tragove koji su išli prema obližnjoj kripti. Bila je to desetak metara dugačka i oko pet metara široka građevina s metalnim vratima na južnoj i sjevernoj strani. Južna vrata bila su lagano odškrinuta. Potiho su ih otvorili, posvijetlili unutra i vidjeli manju praznu prostoriju u kojoj su bila druga vrata na sjevernom zidu. Ušli su u prostoriju, otvorili druga vrata i otkrili hodnik koji je vodio nekoliko metara do idućih vrata. Tisa se došuljala do njih i poslušala. Čula je nekakvo kretanje u prostoriji iza. Prijatelji su se povukli van i nakon kraćeg dogovora odlučili zaskočiti one koje su bili unutra sa sjeverne strane. Izišli su van kroz južna vrata kripte, zatvorili ih i pokušali zabrtviti. Rasporedili su se oko sjevernih vrata kripte. Zdravko i Marko potiho su došli do njih i pripremali se na upad. Tisa i velečasni stajali su iza i promatrali situaciju. Nakon što je Marko snažnim udarcem odvalio vrata, velečasni ih je povikom upozorio na opasnost. Iza zapadnog zida kripte pojavila su se dva čudovišno izobličena čovjeka dugačkih kandži i krvavo crvenih očiju. Potrčali su prema Tisi i velečasnom koji je opalio iz pištolja, ali promašio. Tisa je prvoga puškom pogodila u tijelo, no nastavio je trčati. Zdravko i Marko odmah su se pridružili akciji. Okružili su dvojicu i počeli ih udarati lancem i sjekirom. Međutim, iza istočnog vanjskog zida kripte pojavila su se još dvojica koji su divljački nasrnuli na njih. Okršaj je bio kratak i krvav. Četvorica mutanata podlijegla su oštrici, dugačkom lancu i Tisinim preciznim hitcima. Zdravko i Marko zadobili su nekoliko oštrih posjekotina i ugriza, no nisu imali ozbiljnije ozlijede. Prijatelji su otvorili sjeverna vrata i ušli u prostoriju punu ostataka trupala u različitim stadijima raspadanja. Moglo se pretpostaviti da su neka trupla iskopana iz grobnice, a druga su vjerojatno bila od ljudi ubijenih nedavno. Bilo je očito da su mutanti bili lešožderi. Velečasni i prijatelji bili su neugodno iznenađeni onim što su otkrili te je velečasni predložio da produže dalje prema Remetama.

Remete su bile naselje na obroncima Medvednice nekoliko kilometara sjevernije u kojem je postojao stari samostan pavlinskih redovnika. Velečasni je rekao kako nije imao nikakva kontakta s redovnicima već nekoliko godina, ali pretpostavljao je da bi oni imati nekakva objašnjenja u vezi stvari koje su im se dogodile na groblju. S obzirom na to da je bilo rano popodne i bilo je još dosta vremena do mraka, prihvatili su prijedlog velečasnog. Kad su nakon pola sata hoda izišli iz groblja, krenuli su cestom prema sjeveru. Put ih je uskoro doveo do zapuštenih objekata nekadašnjeg krematorija. Na parkiralištu uz cestu bilo je nekoliko olupina automobila. Tisa je krajičkom oka primijetila odbljesak metala u prostoriji u prizemlju jedne od zgrada. Uspjela je viknuti „Uzbuna!“ u istom trenutku kada su prema njima zapucali skriveni napadači. Tisa i velečasni skočili su iza olupine kombija, a Marko i Zdravko priljubili su se uza zid zgrade. Dvojica napadača bili su u jednoj, a dvojica u drugoj zgradi. Bili su u zaklonima i pucali na prijatelje kratkim strojnicama. Tisa i velečasni uzvratili su vatru i time pružili potporu Marku i Zdravku koji su kratkim šprintevima, od zaklona do zaklona, uspjeli obići zgradu i doći do ulaza koji je bio s druge strane. Zdravko je tada otrčao do susjedne zgrade, ušao unutra i krenuo stepenicama prema krovu od kuda je netko pucao na njih. Popeo se, provalio vrata i nasrnuo na napadača koji je čučao iza zida. Ovaj je zapucao, ali na svoju nesreću promašio te je već nekoliko sekundi kasnije ležao u lokvi krvi, rasporene utrobe. Marko se nastavio šuljati oko prve zgrade. Zakoračio je iza zida i našao se licem u lice s naoružanim napadačem. Podigao je strojnicu prema Marku, ali nije stigao opaliti jer ga je ovaj snažno ošinuo lancem posred lica. Napadač se ošamutio i Marko ga je lako dokrajčio s još nekoliko udaraca. Marko je krenuo unutra kroz vrata taman kad je Zdravko izlazio iz susjedne zgrade. Tisa i velečasni iza svog zaklona vidjeli su dvojicu napadača koji su pucali po njima iz zgrade u koju je ušao Marko. Jedan od napadača neoprezno se izložio i Tisa ga je uklonila preciznim pogotkom. Zdravko se pridružio Marku u hodniku u zgradi. Šuljali su se od prostorije do prostorije sve dok nisu došli do velike sobe na zapadnoj strani. Unutra je bio četvrti napadač koji se skrivao iza stola i odmah zapucao po njima. Ozlijedio je Marka, ali su momci bez zastajanja nasrnuli na njega. Nije imao šanse protiv dvojice. Zdravko ga je sasjekao, a Marko ga je udario svom snagom u glavu i onesvijestio. Pretražili su sobu i otkrili papire s bilješkama i okultnim tekstovima te medicinsku knjigu o nekakvoj opskurnoj bolesti. Svi napadači imali su slične dugačke halje i nekakav simbol oko vrata. Zavezali su preživjelog napadača i, kada se osvijestio, natjerali ga da ih prati prema Remetama.

Napadač je kleo i psovao cijelim putem dok su hodali dalje. Činio se psihotičan, ali bio je lucidan. Proklinjao ih je i prijetio kako će ih njegov „gospodar“ kazniti. Nakon nekog vremena cesta ih je dovela do napuštenog sela u podnožju gore. Krenuli su prema staroj crkvi i samostanu koji su stajali uz cestu. Vrata su bila zaključana. Provalili su unutra i otkrili da je samostan napušten. Pronašli su radnu sobu u kojoj su bile knjige i dnevnik. Na kraju dnevnika bilo je navedeno kako je preostalih pet redovnika prije otprilike dvije godine odlučilo napustiti samostan i otići prema Mariji Bistrici u nadi da tamo ima više pripadnika njihova reda. Zarobljenika su zatvorili u manju sobu bez prozora. Tisa je razradila plan kako izvući što više podataka od njega. Prvo je otišla u njegovu sobu i donijela mu hranu i vodu. Iako je prema njoj bio podrugljiv i bezobrazan, bila je ljubazna i glumila da ima razumijevanja prema njemu. Uspjela ga je smiriti i započeti razgovor s njim. Rekao joj je da će biti nagrađena ako mu pomogne pobjeći. Glumila je da je zainteresirana i rekla mu kako će se vratiti uskoro. Izišla je van i prijateljima iznijela svoj lukavi plan – vratit će se i krenuti mu skidati uže s ruku i nogu. Tada će netko ući unutra, otkriti da ih je izdala, sputati, zavezati i ostaviti sa zarobljenikom. Momci su prihvatili igru.

Tisa se potiho ušuljala natrag u sobu. Krenula je odvezivati uže sa zarobljenikovih ruku. Vrata su se iznenada otvorila i u sobu je upao Zdravko. Bio je bijesan što ih je Tisa izdala, udario ju je, zavezao i ostavio da „trune“ zajedno sa zarobljenikom. Nakon što je izišao, Tisa se pribrala. Ispričala se zarobljeniku što mu nije uspjela pomoći, iako je imala najbolju namjeru. Prihvatio je razgovor i rekao da se zove Zoltan. Nekad je bio liječnik u bolnici u Korporativnom distriktu Zagreb. Počeo je istraživati okultno i odlučio je služiti Sotoni. S grupom istomišljenika otišao je na staro gradsko groblje gdje je otkrio jazbinu mutiranih žderača leševa. Počeo im je pribavljati svježe ljudsko meso i proučavati njihovo ponašanje. Zamolio je Tisu da, ako on ne preživi, kad bude imala priliku ode do njihove jazbine na groblju, uzme komad ljudskog mesa koje su žderali mutanti i odnese ga na sjevernu kapiju korporativnog distrikta. Neka kaže stražarima da nosi pošiljku od Zoltana za gospodina Helmutha Friedea. Tisa mu je zahvalila na informacijama, a zatim pozvala Zdravka. Zoltan je pobjesnio i pokušao se osloboditi, ali bezuspješno. Zdravko je ušao i odvezao lukavu Tisu koja je prijateljima i velečasnom ispričala sve što je doznala od Zoltana. Te noći spavali su u relativno uščuvanim krevetima u samostanskim sobama. Zdravka je probudila nekakva buka. Probudio je prijatelje i otišli su pogledati van kroz prozor na katu. Visoko iznad obronaka Medvednice vidjeli su svjetla nekih letjelica koje su se kretale u smjeru nekakvog svjetla gore u šumi. Promatrali su ih neko vrijeme – letjelice su sletjele u šumi, a zatim opet poletjele i krenule natrag u smjeru Korporativnog distrikta. Nakon toga prijatelji su se vratili na spavanje imajući u glavi mnoga pitanja na koja nisu znali odgovor.

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.