Zagreb 2028 - d20 Modern

Sešn 16 - ZAVRŠETAK (DM apruvd verzija)

(23.11.) Prijatelji su se nalazili u uskom, vlažnom prirodnom prolazu u stijeni na sljemenskoj gori. Pogledali su na kompas. Prolaz je išao na sjever. Krenuli su oprezno, pazeći da ne zapnu na sigu ili se poskliznu. Put je bio uzak i zavojit. Povremeno su morali ići četveronoške. Uspinjali su se i spuštali, nailazili na brojne odvojke. Pratili su kompas u smjeru sjevera i znali su da im treba oko dva sata vremena do nekog od izlaza koji su se nalazili u blizini vodocrpilišta. Nakon oko sat vremena nabasali su na manju prirodnu pećinu. Bila je visoka oko pet metara i široka desetak. U sredini je bila ogromna stijena koju su morali zaobići kako bi nastavili dalje. Zdravko je išao prvi. Kad je došao do stijene, iza leđa mu se pojavila krupna sjenka. Tisa je jedva uspjela posvijetliti, a velika čovjekolika spodoba zamahnula je rukama i udarila Zdravka po glavi. Zateturao je, no održao se na nogama. Marko je već trčao naprijed vitlajući svojim lancem. Iz sjenke na nasuprotnom zidu pojavila se još jedna krupna spodoba i obrušila na Zdravka. Ovaj put se uspio izmaknuti udarcu i pograbiti svoju sjekiru. Uzvratio je i zasjekao drugog napadača u nogu. Dlakavo čovjekoliko stvorenje glasno je jauknulo i uzvratilo udarac. Pogodilo je Zdravka pod rebra skoro mu slomivši jedno. Marko se u međuvremenu približio dovoljno da oplete prvoga lancem u glavu. Stvorenje je zateturalo i bijesno nasrnulo na Marka koji se izmaknuo i udario ga nogom u butine. Posrnuli napadač nastavio je bjesomučno napadati. Marko se izmicao i čekao svoju priliku. Stvorenje je na trenutak zastalo, a Marko je plasirao još jedan precizan udarac lancem koji mu je slomio vrat. Srušilo se na pod. Zdravko se u međuvremenu mučio s drugim stvorenjem koje ga je zamasima svojih dugih ruku držalo prikovanog uza zid. Primio je još dva udarca i nije bio baš stabilan na nogama. Međutim, još je držao svoju sjekiru i čekao svoju priliku. U jednom je trenutku stvorenje izgubilo ravnotežu nakon što se Zdravko izmaknuo udarcu. Zdravko je munjevito uzvratio i zasjekao stvorenje odozdo prema gore rasporivši mu utrobu. Stvorenje je bolno kriknulo, srušilo se na tlo i izdahnulo. Prijatelji su pretražili špilju i pronašli jazbinu od trava i komada tkanine te nešto komada trulog mesa. Odgurnuli su trupla stvorenja u kut špilje i krenuli prolazom dalje prema sjeveru.

Nakon još sat vremena prijatelji su pronašli usku rupu na zidu prolaza. Provukli su se kroz nju i našli se u gustom grmlju. Kad su se izvukli, vidjeli su da se nalaze u šumi, ali da su mnogo više. Na granama drveća i tlu bio je tanak sloj snijega. Začuli su zvukove vozila dalje prema sjeveru. Oprezno su krenuli prema u smjeru zvukova držeći se zaklona drveća i žbunja. Nakon nekoliko minuta, primjetili su čistinu na kojoj je bila visoka žičana ograda. Iza nje nazirao se zidani objekt. Zdravko se popeo na drvo kako bi bolje osmotrio. Vidio je čistinu veličine nogometnog igrališta s nekoliko niskih objekata opasanih ogradom. U krugu je bilo nekoliko kombija i kamiona. Cesta, odnosno utabani šumski put, vodila je prema jugoistoku. Među zgradama se kretalo nekoliko naoružanih ljudi, a vidio je i nekoliko ljudi obučenih u radnu odjeću. Spustio se dolje i rekao prijateljima što je vidio. Bio je dan te im je bilo jasno da bi daljnje približavanje bilo jako rizično. Odlučili su se vratiti u podzemlje i potražiti put koji bi ih doveo još bliže. Zaputili su se natrag prema rupi koja je vodila u špiljski kompleks. Kad su stigli gotovo do rupe, začuli su i vidjeli letjelicu koja je došla s juga u niskom letu i brzo se spuštala. Požurili su do rupe i četveronoške se zavukli u stijenu. Pomoću kompasa pronašli su uski špiljski prolaz koji je vodio dalje na sjever. Hodali su prolazom u koloni oko petnaest minuta. Činilo im se da ne vodi nigdje. Iznenada je Zdravko začuo nekakav glasan šum. Osvrnuo se i posvjetlio te pronašao bočni prolaz. Zavukao se unutra i nakon nekoliko metara došao do širokog metalne ploče koji se nalazio na stijeni ispred njega koja mu je priječila daljnji put. Osluhnuo je i zaključio da šum dolazi iza te metalne ploče. Marko se uspio progurati do njega. Imali su sa sobom odvijač koji su nekad davno negdje pronašli te su kombinacijom poluge i sirove snage uspjeli odvojiti ploču. Kad su pogledali unutra učinilo im se da gledaju u unutrašnjost pravokutne cijevi dimenzija otprilike metar puta metar. Osjetili su snažno strujanje zraka s desne strane. Odlučili su istražiti.

Zdravko je prvi uskočio u cijev, a pratili su ga Marko i Tisa. Četveronoški su krenuli u lijevo i puzali desetak metara. Tu je cijev oštro skretala udesno i vidjelo se svjetlo. Dolazilo je iz rešetke na dnu cijevi. Zdravko se oprezno približio i pogledao. Oko tri metra ispod bio je metalni pod prostorije. Zaključio je da se nalazi iznad njenog ruba, a u središtu je bio upravljačka konzola sa zaslonima i ručicama. Provukao je ruku kroz rešetku i odvijačem počeo odvrtati šarafe kojima je rešetka bila pričvršćena za cijev. Kad je odvrnuo dva šarafa, iz prostorije je začuo zvuk koji je nalikovao na otvaranje vrata. Brzo je uvukao ruku unutra i nastavio promatrati iz tame. Vidio je čovjeka u radnom odijelu kako dolazi do upravljačke konzole, pritišće nekakve tipke i ručicu. Začuo se metalan zvuk kretanja nekakvog uređaja kojeg nije mogao vidjeti. Operacija je trajala nekoliko minuta, a tada se uređaj utišao. Čovjek je pritisnuo još jednu tipku i otišao te je Zdravko opet čuo zvuk otvaranja vrata. Prijatelji su pričekali još nekoliko minuta. Nije bilo nikakvih zvukova pa je Zdravko odvrnuo šarafe do kraja, pridržao rešetku i ubacio ju u cijev. Prijatelji su se spustili unutra. Prostorija je bila dugačka oko deset, a široka pet metara. Pod je bio zidan, međutim zidovi i strop izgledali su kao da je prostorija izdubljena u stijeni. U kutevima prostorije bila su četiri potporna betonska stupa koja su držala četiri potporne grede koje su sprječavale urušavanje stropa. S lijeve strane bile su metalne stepenice koje su vodile na tri metra visok balkon na zidu. Na njemu su bila široka metalna vrata. Uz stepenice je bilo i priručno dizalo koje je trenutno bilo spušteno. Na dizalu su bila tri duguljasta metalna spremnika, visoka oko dva, a široka pola metra. U središtu prostorije iznad upravljačke ploče bio je veliki metalni uređaj nalik na lijevak. Na njegovom vrhu bio je jedan uspravljen metalni spremnik koji je tamo postavljen pomoću robotske ruke koja je visila sa stropa. Prijatelji su prišli do upravljačke konzole i uključili zaslon. Pokazivao je presjek metalnog spremnika i količinu preostalog sadržaja koja je bila manja od jedne desetine. Pretpostavili su kako će netko doći kada se spremnik isprazni. Sakrili su se ispod stepenica. Spremnik se praznio polako. Nakon oko sat vremena, na zaslonu se pokazalo upozorenje da je spremnik prazan. Pritajili su se i vrebali. Nakon desetak minuta čuli su otvaranje vrata iznad. Marko i Zdravko bili su spremni. Na metalnim stepenicama iznad njihovih glava pojavile su se čizme radnika koji se spuštao u prostoriju. Zdravko ga je uhvatio za nogu i nesretnik se stropoštao niz stepenice na pod. Marko je već bio na njemu, obuhvatio ga jednom rukom, a drugom mu čvrsto stisnuo usta. Pokušao se oduprijeti, ali bezuspješno. Zdravko mu je uhvatio noge i ruke te ih čvrsto zavezao užetom.

Prijatelji su posjeli zarobljenog radnika uza zid i jasno mu dali do znanja da bude tiho osim kad odgovara na njihova pitanja. U početku se opirao, no kad mu je Zdravko prislonio sjekiru uz vrat iznenada je odlučio surađivati. Pitali su ga tko je i što radi ovdje. Predstavio se kao djelatnik Monsanta koji radi na vodocrpilištu već četiri mjeseca, od kada je i pušteno u pogon. Kada su ga pitali što se tu točno događa, odgovorio im je da se podzemna voda „obogaćuje“ živom iz metalnih spremnika koje su vidjeli u prostoriji. Kada su ga upitali tko stoji iza cijelog projekta, odgovorio im je da je radove nadgledao gospodin Helmuth Friede. Ime je prijateljima bilo jako poznato – bio je to jedan od viših Monsantovih managera koji je ujedno bio i upravitelj polja soje južno od Save. Od radnika su doznali da je gospodin Friede upravo tada bio u nadzoru. U glavi im se odmah rodila ideja – upitali su radnika može li cijenjenog gospodina managera dozvati u prostoriju. Odgovorio im je da se s upravljačke konzole može jedino javiti u operativni centar postrojenja svome šefu te da ovaj sigurno nije tamo. Zatim su ga upitali što se nalazi iznad. Radnik im je rekao da su sada u podrumu, a iznad je prizemlje zgrade u kojem je prostorija s jednim stražarem koji, koliko je njemu poznato, ima vezu sa sigurnosnom službom u susjednoj zgradi, a u kojoj se nalazio i gospodin Friede. Zdravko je zahvalio radniku na velikodušno podijeljenim informacijama udarcem tupim dijelom sjekire u glavu, a koji ga je trenutno teleportirao u carstvo snova.

Prijatelji su odabrali dva cilja – uništiti postrojenje kao glavni te zarobiti managera Friede-a ako uspiju. Postavili su tri štapina dinamita koja su imali na tri potporna stupa. Detonatore su podesili na pet minuta, no nisu ih aktivirali. Nakon toga su se popeli stepenicama i otvorili široka metalna vrata. Iza je bilo dizalo. Ušli su unutra i stisnuli tipku „PRIZEMLJE“. Dizalo ih je dovelo u manju prostoriju s jednim običnim vratima na nasuprotnom zidu. Zdravko je poslušao na vrata. Učinilo mu se da čuje zvukove s nekakve naprave. Tiho je otvorio vrata nekoliko centimetara i provirio. S desne strane, oko dva metra dalje, bila su otvorena vrata iz kojih su se čuli zvukovi nogometne utakmice. Nakon toga čuo je psovke i glasno komentiranje. Činilo se da je tamo prostorija u kojoj jedan čovjek gleda televiziju. Oprezno je otvorio vrata. Iza njih bio je desetak metara dugačak hodnik na kraju kojeg su bila još jedna vrata. Prijatelji su se oprezno došuljali do desnih otvorenih vrata. Zdravko je povirio. Čovjek je sjedio u fotelji za stolom okrenut leđima. Na zidu ispred njega bio je veliki televizor. Na stolu je bio telefon, a uz nogu je bila naslonjena automatska puška. Tiho i nečujno Marko i Zdravko prišuljali su se tri koraka, ravno iza leđa stražaru. Imali su sreće što je bio zadubljen u utakmicu. Pio je piće iz limenke i žustro navijao. Iznenada se našao glave stisnute na stol, a ruku ukliještenih iza leđa. Divljački se borio da se oslobodi no Marko i Zdravko su ga držali čeličnim stiskom. Kad mu je Tisa pod nos turila cijev svoje vjerne lovačke puške, predomislio se te postao smiren i ljubazan. Zapovjedili su mu da telefonom pozove gospodina Friedea i kaže mu kako ga hitno treba radnik u pogonu za obogaćivanje vode radi važnog tehničkog problema. Vidjevši da se prijatelji ne šale, podigao je slušalicu te tražio šefa da ga spoje s Friede-om. Kad ga je dobio rekao mu je točno kako su prijatelji tražili. Čuli su kako Friede odgovara da stiže. Zdravko je i ovom Monsantovom djelatniku zahvalio na suradnji udarcem sjekirom po glavi. Stražar se onesvijestio te su ga odvukli u prostoriju ispred dizala. Zatvorili su vrata za sobom i čekali.

Nekoliko minuta kasnije začuli su otvaranje vrata i korake u hodniku iza. Marko i Zdravko stali su pored vrata i čekali, napeti kao puške. Vrata su se otvorila, Friede je napravio samo jedan korak te primjetio zasjedu, ali kasno. Zdravkova sjekira letjela mu je prema glavi i udarila ga tupim dijelom. Čovjek se srušio, ali tada je u prostoriju uskočio stražar koji je hodao iza njega i otvorio nasumičnu vatru iz svoje automatske puške. Jedan je metak prostrijelio Zdravka, no nije se dao pokolebati i zasjekao ga je svom snagom po ruci. Čovjek je zaurlao od boli i nastavio pucati. Nije bio ni svjestan Markove prisutnosti (jer je vidio samo Zdravka i Tisu) dok nije osjetio lanac pod rebrima. Zakašljao je i zateturao, a tada mu je Tisa prikratila muke metkom u čelo. Prijatelji su znali da imaju malo vremena. Pograbili su ošamućenog Friede-a i odvukli ga u dizalo. Spustili su se u podrum i sišli niz stepenice. Radnik je još bio u nesvijesti, zavezan. Tisa je brzo optrčala prostoriju i aktivirala sve detonatore. Počelo je otkucavanje kratkih pet minuta … Friede se u jednom trenutku otrgnuo i počeo trčati po stepenicama no Markov lanac ga je sapleo i završio je licem na tlu. Zdravko je najbrže što je mogao dovukao jedan prazan metalni spremnik, prislonio ga uza zid i preko njega se popeo u ventilacijsku cijev kojom su došli. Marko je potjerao Friede-a i on se nevoljko popeo na spremnik, a Zdravko mu je pomogao da uskoči. Zatim se uzverala i Tisa. Zdravko je čučao u cijevi držeći Friede-a na oku, ali sve da je htio, nije imao kamo pobjeći. Zadnji se popeo Marko. Krenuli su prema tunelu kojim su došli, Zdravko naprijed, Friede u sredini, a Marko i Tisa iza njega. Izvukli su se iz cijevi u uski špiljski prolaz. Zdravko je žurio i vukao zarobljenika za sobom, a Marko ga je gurao da ne odugovlači. Prolomila se tutnjava eksplozije. Osjetilo se snažno podrhtavanje zemlje. Komadići kamenja odlomili su se sa stropa i padali im po glavama no nisu zastajali nego žurili dalje. Nakon pola sata stigli su do šireg dijela u kojem su mogli normalno hodati. Njihov zarobljenik prijetio je prijateljima i pogrđivao ih. Nakon toga im je počeo nuditi mito da ga oslobode. Uskoro je shvatio da je sve uzalud, zašutio je i bez riječi hodao.

Nakon dva sata probijanja tunelima, uz povremena zastranjivanja i traženja najboljeg puta, prijatelji su stigli do otvora kojim su izišli u šumu negdje nisko na sljemenskoj gori. Bila je već noć. U daljini su vidjeli sjajna, ali zlokobna svjetla letjelica i zgrada Korporativnog distrikta. S prijezirom su pogledali ta svjetla i sve što ona predstavljaju – korporativnu pohlepu, nepravdu, a i, kao što im je u proteklih mjesec dana postalo jasno, želju za uništenjem svih koji su po njima suvišni. Odvratili su pogled i krenuli prema mračnom zapadnom rubu Vanjskog Zagreba. Tamo su živjeli Oprženi – ljudi prezreni od svih ostalih, ali i ljudi koji su na svojoj koži osjetili što se sprema svima koji se ne uklapaju u vizije moćnika. Pošli su Oprženima dovodeći im adut koji je teško izbiti – jednog od najmoćnijih Monsantovih direktora. Što su točno postigli svojim djelima? Jesu li možda potakli neke promjene? Nisu još znali. Ali jedno je bilo sigurno – stvorili su NOVU NADU…

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.