Zagreb 2028 - d20 Modern

Sešn 15 (DM apruvd verzija)

Prijatelji su ujutro (20.11.), kao i većina drugih Zmajeva, otišli kod Wonga na doručak. Taman kada su završavali s jelom, u zalogajnicu je ušao velečasni Žarko. Pozdravili su ga te je sjeo uz njih. Rekao im je kako bi želio o nečemu porazgovarati s njima, ali na samo. Prihvatili su i pošli s njim do njegovog župnog dvora u Panonskoj četvrti. Dok su hodali tamo bio je šutljiv i zamišljen. Ušli su u župni dvor i sjeli u kuhinju. Nije bilo nikoga osim njih. Velečasni im je ispričao kako je proteklih tjedana mnogo razmišljao o svemu što se dogodilo kada su išli na groblje. Razgovarao je o tome i sa starim Jankom. Prije tri dana njih dvojica su se zaputili na sjever u napuštene podsljemenske četvrti. Predvečer su pronašli jednu visoku urbanu vilu. Popeli su se na krov odakle su imali dobar pogled prema obroncima sljemenske gore. Imali su staru planinarsku kartu i dvogled. Kad je pala noć primjetili su dvije velike letjelice koja su iz smjera Korporativnog distrikta letjela prema gori. Pratili su ih dvogledom i otkrili da slijeću u šumu blizu vrha. Među drvećem su se nazirala svjetla i obrisi građevina. Letjelice su tijekom noći nekoliko puta letjele prema Distriktu i nazad na goru. Žarko i Janko na planinarskoj karti su okvirno locirali mjesto gdje se nalaze građevine. Ujutro su se vratili natrag u Panonsku četvrt bez neugodnih susreta.

Nakon što su saslušali velečasnog, prijatelji su s njim porazgovarali o idućim potezima. Složili su se kako netko (Monsanto?) iz Korporativnog distrikta ima interes zadržati svoje aktivnosti tajnima, a to je bilo vrlo sumnjivo. Zaključili su da moraju istražiti što se tamo događa kako bi ustanovili predstavlja li to prijetnju siromašnim stanovnicima Vanjskog Zagreba. Velečasni ih je podržao u naumu i rekao kako će im dati kartu i objasniti kamo moraju krenuti da dođu do zgrada koje su on i Janko locirali. Prijatelji su mu rekli kako idu u nabavku te će se vratiti kasnije. Otišli su natrag do Istočne tržnice i zaputili se do Jing Jangove rezidencije. Budući da su sada bili Ognjeni zmajevi, otišli su do skladišta u dvorištu te od skladištara kupili potrepštine koje bi im mogle zatrebati u njihovoj ekspediciji – uže, dvogled i tri štapina dinamita s vremenski podesivim detonatorom. Nakon toga vratili su se do velečasnog Žarka. Pojeli su svježe pripremljeni gulaš, velečasni im je dao kartu i objasnio kuda trebaju krenuti. Zahvalili su mu i krenuli prema sjeveru.

Oko sat vremena hodali su brdovitim napuštenim ulicama dok nisu stigli do početka ceste koja je vodila na vrh Sljemena. Pogledali su kartu i krenuli šumskim putem prema sjeverozapadu. Putevi kojima su se nekad svakodnevno šetali izletnici i planinari sada su bili zarasli raslinjem koje im je usporavalo kretanje. Zrak je bio svjež i bilo je osjetno hladnije nego u gradu. Šuma je postajala gusta i mračilo se. Uspinjali su se polako i oprezno. Na jednom malom proširenju u šumi Zdravko je s lijeve strane puta zapazio neobično drvo. Bilo je jako visoko i debelo, gotovo potpuno bez lišća, a grane su mu bile iznimno dugačke. Činilo se kako odudara od ostalog bjelogoričnog drveća u okolici. Instinkt mu je šaputao kako nešto nije u redu. Isukao je sjekiru i primio ju objema rukama. Rekao je Marku i Tisi da stanu i oprezno produžio stazom dalje. Kad ga je staza dovela blizu neobičnom drvetu, dvije velike grane iznenada su se pokrenule i zamahnule prema Zdravku. Od jedne se izmaknuo, no druga ga je udarila pod rebra i izbila mu zrak. Marko je odmah isukao lanac, a Tisa svoju pušku. Opalila je metak kojim je samo okrznula oživjelo drvo. Zdravko je primjetio kako na kori pri vrhu drveta postoji mjesto nalik na iskeženo lice. Udaljio se, no drvo se pomaknulo s mjesta. Dva debela korijena iščupala su se iz tla i drvo je počelo sporo hodati prema Zdravku. Zamahnuo je sjekirom i rasjekao jednu granu, ali ga je drvo velikom silinom odalamilo drugom granom. Bio je ošamućen i jedva se držao na nogama. Tisa je još jednom opalila, ali metak nije nanio nikakvu štetu. Marko se postavio ispred prijateljice i vitlao lancem. Zdravko i drvo bili su desetak metara ispred njih. Tada je iz zemlje iskočio još jedan korijen i obuhvatio Zdravka oko gležnja. Idući trenutak visio je naglavačke nekoliko metara iznad zemlje. Čudovišno drvo je zamahnulo bespomoćnim Zdravkom kao što bi dijete podiglo plišanu igračku, tresnulo njime u tlo i pustilo ga. Marko i Tisa bespomoćno su gledali svog prijatelja kako nepomično leži. Izbezumljena Tisa htjela je potrčati da ga spasi, no Marko koji se uspio pribrati od šoka ju je uhvatio za ruku i povukao sa strane u grmlje. Drvo se počelo kretati prema njima. Potrčali su kroz grmlje uzbrdo. Iznenada su začuli dozivanje i zapazili siluetu iza drveta desetak metara dalje. Stariji čovjek obučen u zelenu jaknu i hlače sa šubarom na glavi i puškom u ruci pozvao ih je da ga slijede. Oko nogu mu se motala ružna džukela. Marko i Tisa u trenutku su odlučili poslušati ga jer nisu vidjeli drugog izlaza. Potrčali su za njim kroz grmlje i nakon pedesetak metara stigli do male čistine ispred usamljene litice koja je nadvisivala drveće. Čovjek je dotrčao do otvora u stijeni, pas je utrčao unutra, a on se okrenuo i rekao im da ga slijede. Iza sebe su čuli prštanje grmlja i pucketanje stabala koje je čudovišno drvo rušilo dok ih je slijedilo. Tisa je uletjela u otvor za čovjekom, a zatim je ušao i Marko. Bila je to mala prirodna pećina duboka samo nekoliko metara. Čovjek i pas priljubili su se uza nasuprotni zid. Rekao je Tisi i Marku da se stisnu uz njega te da im preostaje samo da čekaju i nadaju se kako će demonsko drvo odustati od potjere. Poslušali su ga, no Marku se nije svidjela ideja bespomoćnog čekanja. Odložio je lanac, izvukao dvocijevku i stavio u nju dvije patrone. Gledajući van kroz otvor kroz koji su ušli vidjeli su kako se obližnje drvo savija te na čistinu ispred litice izlazi čudovišno drvo. Bjesomučno je mahalo svojim granama, a iskeženo lice na kori imalo je zlobni smiješak. Krenulo je ravno do stijene i gurnulo dvije grane kroz otvor. Oštri vrhovi letjeli su zrakom manje od metar od njihovih lica. Tisa, čovjek i pas stiskali su se uza stijenu, ali Marko je hrabro iskoračio, podigao pušku i ispalio obje patrone u deblo čudovišnog drveta. Ustuknulo je i ispustilo dubok urlik. Ohrabren, Marko preklopi pušku i ubaci još dvije patrone. Drvo je nastavilo gurati svoje grane u otvor, a Marko je ispalio još dvije patrone kojima je odvalio dobar dio debla koje je predstavljalo trup čudovišta. Začuo se hropac. Grane kojima ih je pokušavalo dohvatiti malaksalo su se srušile na pod. Čudovište se zanjihalo, a zatim uz veliku buku srušilo na tlo. Nastao je tajac. Marko je prvi oprezno krenuo van. Gotovo cijela čistina bila je popunjena deblom i granama drveta koje ih je maloprije pokušavalo ubiti. Značajan komad debla bio je otrgnut sačmom. Nije bilo traga iskeženom licu i kora se činila ista kao kod bilo kojeg drugog drveta. Luda od brige Tisa je potrčala niz brijeg do šumskog puta. Zdravko je ležao u grmlju, nepokretan. Kamen joj je pao sa srca kad je otkrila da njen prijatelj još diše. Nježno mu je previla rane. Pridružio joj se Marko i njihov spasitelj koji se predstavio kao Ilija. Prije nego što je sve otišlo k vragu bio je u mirovini i često je planinario. Nakon eksplozije nuklearne elektrane na zapadu i nereda u gradu otišao je u šumu sa svojim vjernim psom i uredio si prebivalište u staroj lugarskoj kućici. Pomogao je Marku da Zdravka usprave na noge te je prijatelje poveo prema svojemu domu.

Ilijina kućica nalazila se oko sat vremena hoda uzbrdo, na malom šumskom proplanku. Iako je već pala noć, Ilija je bez potrebe za svijetlom doveo prijatelje do nje. Kućica je bila skromno, ali udobno namještena. Čak je imala i očuvane staklene prozore. Unutra je bilo toplo zbog peći koja je još gorjela kada su stigli. Polegli su Zdravka na krevet i dali mu vode nakon čega je došao k svijesti. Ilija je ispekao komad mesa na tavi i ponudio goste koji su sa zahvalnošću pojeli. Nakon što je pojeo malo mesa, Zdravko se stropoštao u krevet i zapao u polusan uz povremeno stenjanje i kašalj. Domaćin je upitao Tisu i Marka što ih je dovelo ovako daleko u šumu. Budući da je zadobio njihovo povjerenje, rekli su mu kako traže mjesto u šumi gdje slijeću letjelice iz Korporativnog distrikta. Pojasnili su mu kako sumnjaju da korporacija tamo provodi nekakve štetne aktivnosti. Ilija ih je saslušao i rekao im kako će im se uskoro pridružiti ljudi s kojima će moći malo više porazgovarati o tome. Prijatelji su bili malo iznenađeni jer su mislili da je njihov domaćin samotnjak, no odgovorio im je da se malo strpe i ponudio ih šumskim bobicama. Opustili su se i čavrljali oko sat vremena, a onda se začuo lavež Ilijinog psa. Ilija je uzeo pušku i izišao van. Za nekoliko minuta vratio se s tri pratitelja.

Tisa i Marko bili su pomalo šokirani, no iz pristojnosti prema domaćinu nisu ništa govorili. Za stol su sjela trojica Oprženih. Svima su lica bila grozno unakažena, te su imali samo nekoliko čuperaka kose. Bili su umotani u debele ogrtače. U rukama punim ožiljaka i krasti držali su svoje puške. Uljudno su pozdravili i predstavili se kao Franc, Vid i Janez. Nakon početne zadrške, Tisa i Marko upustili su se u razgovor i ispričali Oprženima zašto su došli. Franc ih je saslušao i kazao kako je njihova briga opravdana. Oprženi su živjeli zapadnije od Turske kasabe, u staroj tvornici lijekova, a na rubu područja kontanimiranog radijacijom. Prije nekoliko mjeseci, potok koji je izvirao na gori i tekao uz tvornicu, a koji im je bio glavni izvor vode počeo je slabije teći. To je trajalo nekoliko dana nakon čega se vratio u normalu. Međutim, ljudi su počeli obolijevati. S obzirom na to da su neki od Oprženih nekada bili znanstvenici, analizirali su vodu i otkrili da je otrovana živom. Njihov vođa, Miha Primož, poslao je trojicu izviđača da krenu uzvodno, pronađu izvor i otkriju što truje potok. Nisu se vratili te je nakon tri dana poslao još trojicu. Idućeg dana vratio se samo jedan član druge skupine. Metak mu je propucao ruku, a glava mu je bila krvava. Izvjestio je kako su prateći tok potoka došli do mjesta u šumi gdje su ih dočekala dva robota na gusjenicama sa strojnicama. Otvorili su vatru, ubili njegove drugove, a njega ranili, no uspio je pobjeći. Nakon toga Miha je odlučio da se počne krasti voda od Turaka nakon čega su krenuli noćni pohodi na česmu koji su kasnije doveli do otvorenog sukoba između te dvije skupine. Franc je rekao prijateljima kako su Oprženi uspjeli ukrasti i skupiti dovoljno vode za idućih tjedan do dva, ali su njihovi znanstvenici utvrdili i da je voda s česmi također zatrovana živom, no u nešto manjoj mjeri od vode iz potoka. Miha je pokušao ući u pregovore s Turcima kako bi im objasnio što su otkrili, ali bezuspješno. Franc je iskreno priznao prijateljima kako njegov narod postaje očajan jer vode nema, odnosno zatrovana je, a da ostali ljudi nisu ni svjesni opasnosti. On je po Mihinom nalogu prije dva tjedna počeo istraživati po šumi da otkrije što se događa. Naletio je na Iliju te su se sprijateljili. Ilija mu je rekao kako zna da je u šumi blizu vrha Sljemena nekada bilo gradsko vodocrpilište…

Prijatelji su saslušali Franca bez riječi. Ilija koji je također sjedio s njima potvrdio je njegove riječi i rekao im kako je često prolazio kraj vodocrpilišta kada je planinario u vremenima dok se to još moglo. Njihov zajednički zaključak je da korporacija truje gradsku vodu tamo te da je to uzrok aktivnostima koje su prijatelji otkrili. Tisa i Marko kratko su zašutjeli i razmislili o svemu što su čuli. Ukoliko su stvari koje su im Franc i Ilija rekli istinite, a nisu imali razloga sumnjati u to, bilo je očito da postoji i provodi se plan trovanja siromašnih ljudi izvan Korporativnog distrikta. Zaključili su da to moraju pod svaku cijenu spriječiti i upitali su Franca što im predlaže. Na pitanje je odgovorio Ilija. Predložio im je da pokušaju doći do vodocrpilišta ispod zemlje. Tisa i Marko malo su se začudili no tada im je objasnio da se kad je bio mlađi bavio i speleologijom te je često istraživao kompleks špilja ispod sljemenske gore. Imao je kartu podzemnih prolaza koju je tada koristio te kompas. Franc se nadovezao i rekao kako bi bilo dobro i da razmisle o diverziji. Njegova ideja sastojala se u tome da se zajednički probiju do mjesta gdje izvire potok koji dolazi do Oprženih, napadnu eventualne stražare i onesposobe sustav za trovanje ako je tamo. Nakon toga pažnja korporacije bit će usmjerena na tu lokaciju odnosno na Opržene, a prijatelji mogu neopazice ući u špilju i krenuti prema vodocrpilištu. Ilija se složio rekavši da je špiljski kompleks iznimno razgranat te ima ulaze posvuda, a sigurno i u blizini mjesta gdje je izvirao potok. Tisa i Marko saslušali su sve ideje i prihvatili ih. Rukovali su se s Francom i njegovim pratiteljima, a oni su krenuli u noć natrag prema gradu rekavši da će se vratiti za tri dana. Ilija je namjestio prijateljima ležajeve i otišli su na zasluženi odmor.

Iduća dva dana (21. i 22.11) prijatelji su proveli odmarajući i pomažući Iliji oko cijepanja drva i kućanskih poslova. Tisa je dobro zbrinula Zdravkove rane te se u potpunosti oporavio.

Trećega dana (23.11.) gostovanja u šumi kod starog Ilije oko podneva su došli Franc i njegova dva pratitelja. Svi su sjeli u Ilijinu kućicu i pojeli pečenje. Nakon toga krenuli su izvršiti što su dogovorili. Iskusni šumar Ilija poveo ih je prema zapadu. Nakon dva sata hoda, stigli su do šumskog obronka iza kojega je Ilija pretpostavljao da se nalazi izvor potoka. On, Franc i Marko popeli su se na vrh, zalegli i promotrili drugu stranu. Pedesetak metara od njih u udolini nalazila se stijena iz koje je izvirao potok. Bila je ograđena metalnom ogradom. Na stupu iznad ograde nalazila se kamera. Marko je kroz dvogled zapazio da se na samom izvoru nalazi kutija nalik onoj koju su on i njegovi prijatelji pronašli na potoku istočno od Maksimirske prašume. Međutim, to sve nije bilo ono što ih je brinulo. Problem su bila dva velika robota visoka oko tri metra koja su se na gusjenicama kretala između drveća u blizini izvora. Svaki je umjesto jedne ruke imao integriranu strojnicu. Marko je rekao Francu da on i pratitelji pružaju potporu, a on će ih riješiti sa svojim prijateljima. Dvojica Oprženih, Tisa i Zdravko popeli su se na vrh obronka. Trojica Oprženih i Ilija zalegli su i pripremili puške.

Marko, Zdravko i Tisa ležali su uz pratitelje na vrhu obronka. Kratak pogled i znakovi rukama među njima bili su im dovoljni da razrade taktiku svojega napada. Marko se osovio na noge i potrčao niz brdo. Senzori na oba robota su ga spazili i krenuli su prema njemu. Bliži je robot ispucao rafal iz strojnice, no Marko se bacio iza drveta i prošao bez ozljeda. Tisa je iz ležećeg položaja na vrhu obronka plasirala jedan metak u trup bližega robota. Robot se okrenuo prema njoj, a tom trenutku je Zdravko skočio na noge, potrčao s vrha obronka prema dolje i priljubio se uz krupnije drvo. Roboti su ispalili jedan rafal na Zdravka, a drugi na Marka. Momci su bili dobro zaklonjeni svaki iza svojega stabla te nisu nastradali. Tisa je pogodila robota još jednim metkom. Ilija i trojica Oprženih raspalili iz sveg raspoloživog oružja, međutim nisu bili precizni. Pogođeni robot ispalio je dimnu granatu u tlo ispred sebe. Stvorio se gusti bijeli oblak koji ga je u potpunosti prikrio. I drugi je robot učinio isto. Zdravko i Marko su iz svojih zaklona čuli kako im se roboti približavaju, no nisu ih vidjeli od gustog dima. Dim se razrijedio i robot kojeg je izrešetala Tisa već je bio na nekoliko metara od Zdravka. On je hrabro iskočio iza drveta i obrušio se na stroj sjekirom. Udario ga je snažno, a robot se okrenuo prema napadaču i ispalio rafal. Zdravka su spasili njegovi munjeviti refleksi te se čudesno izvukao bez ozljede. Zamahnuo je još jedan put sjekirom i snažnim udarcem slomio vrat robota. Glava se objesila na stranu, zaiskrilo je i robot se umirio. Drugi robot ispalio je novi rafal prema Zdravku. Metak ga je pogodio u rame te se ozlijeđen povukao u zaklon iza drveta. Robot se približavao, a strojnica mu je bila usmjerena prema drvetu iza kojeg se krio Zdravko. Marko je vrebao iza svojega drveta i iskoristio priliku. U dva skoka našao se robotu iza leđa i raspalio ga svojim lancem po leđima. Odvalio je komad metala. Robot se odmah okrenuo strojnice uperene prema napadaču. Baš u trenutku kad se Marku činilo da njegov smjeli potez možda i nije bio najpametniji, robotova glava se rasprsnula od metka kojeg mu je Tisa smjestila u potiljak. Strojnica se spustila prema tlu i robot se prestao kretati.

Ilija je s vrha obronka doviknuo momcima da se uspnu gore što prije. Začuli su se motori letjelice koja se približavala sa sjevera. Oprženi su otvorili paljbu prema letjelici i viknuli prijateljima da se izgube u šumi. Potrčali su za Ilijom dublje u šumu. Iza sebe čuli su pucnjeve teške strojnice. Bili su zabrinuti za svoje nove prijatelje no nisu imali drugog izbora nego slijediti starog, iskusnog planinara. Nakon dvadesetak minuta među drvećem se pojavila poveća stijene obrasla raslinjem. Ilija je razgrnuo šikaru i u podnožju se ukazala rupa širine oko jednog metra. Ukratko je prijateljima ponovio koje puteve moraju slijediti da bi stigli na sjever do vodocrpilišta, dao im speleološku kartu, kompas i sat te poželio mnogo sreće. Prijatelji su mu zahvalili i jedan po jedan se zavukli u rupu.

Comments

ivan_racic79

I'm sorry, but we no longer support this web browser. Please upgrade your browser or install Chrome or Firefox to enjoy the full functionality of this site.